Japan Pro League 2019.

Leon Pesić u našoj školi

Sadašnji tim MNM u Six Major Berlin 2022.

Six Invitational Kanada 2020, tim NaVi

Profesionalno bavljenje esportom zahtijeva puno truda, rada i odricanja, a uspjeh ne dolazi preko noći

Posebni gost Novinarske skupine koja se ove godine bavi medijima bio je Leon neLo Pesić, profesionalni igrač igrica. Leon ima 26 godina i jedan je od najboljih u Hrvatskoj koji se bave tim poslom. Ispričao nam je kako je esport ozbiljan posao koji zahtijeva puno ulaganja, odricanja, odgovornog i predanog rada u igranju igrica. Leon kaže da se od ovog posla može jako dobro zaraditi. Prvi turnir na kojemu je sudjelovao sa svojim timom bio je 2016. godine u Zagrebu – Overwatch LAN, a od tada je proputovao cijeli svijet i sudjelovao na brojnim turnirima. Najveći gejmerski uspjeh mu je osvajanje japanskog ProLeague Season 10 turnira koji je osvojio zajedno sa svojim timom.

PITANJE: Je li igranje igrica zaista sport?

ODGOVOR: Esport tj. elektronički sport identičan je sportu: imate klubove, timove, lige, jedino nema fizičkog treninga, iako morate uvježbavati koordinaciju kao tim. Ima različitih vrsta esportova: pojedinačni ili timski koji se najčešće odnose na ekipu od 5 igrača.

PITANJE: Kada ste i kako počeli igrati igrice?

ODGOVOR: Prvi put sam počeo igrati igrice kada mi je tata kupio konzolu. Ozbiljnije sam počeo igrati igrice oko šestog razreda u osnovnoj školi. Nekako je to počelo na satovima informatike kada nam je profesorica dozvoljavala nakon obrađenog gradiva da igramo igrice i tada sam prvi put otkrio multiplayer igrice.

PITANJE: Kako se postaje profesionalni igrač igrica?

ODGOVOR: Ostvarenje karijere u esportu nije lagano. Igru koju profesionalno igram, igra 50 milijuna ljudi, a profesionalno se može baviti samo 50 ljudi u Europi. Puno vremena treba uložiti u igru bez ikakve zarade i dobitka. Krenete igrati igru iz zabave, pronađete tim te zajedno s tim timom morate igrati kvalifikacije za najnižu ligu te prođete u drugu ligu samo ako ste najbolji. Kada dođete u top ligu, vaš tim je jedan od 10 top timova u cijeloj Europi. Postoje Američka, Brazilska, Europska, Azijska liga. Top timovi iz svake lige svakih par mjeseci putuju po cijelome svijetu. U jednoj godini bio sam na 52 aviona: u Japanu, Kanadi,  Švedskoj, Engleskoj, Španjolskoj, po cijeloj Europi… Putovanje mi je najdraži dio posla. Kako biste došli do dijela da budete plaćeni, morate uložiti jako puno truda. To je proces koji zahtijeva puno vježbanja i odricanja slobodnog vremena bez da ste plaćeni. Na primjer, mi smo se kvalificirali za svjetsko prvenstvo kao prvi među 200 prijavljenih i samo smo mi otišli na svjetsko prvenstvo. Svake godine za ovu moju igru jedan tim ulazi u prvu ligu, to je tih 10 timova koji zarađuju za život od igranja. Ako propustite šansu, morate čekati godinu dana. Ja sam to uspio napraviti čak dva puta. Iz prvog tima su me nakon dvije godine izbacili iz tima i ostao sam bez posla. Onda sam napravio svoj tim i ponovno ni od čega došao do izvrsnih rezultata. 2018. godine je krenulo razdoblje uspona jer smo ušli u 1. ligu prvi put, a prvi veći turnir smo osvojili 2019. godine. Igrao sam dva svjetska prvenstva – jedno u Kanadi, a jedno u Švedskoj, ali tamo nismo daleko dogurali, ispali smo 11. od 20-ak ekipa.

PITANJE: Koji je Vaš najveći profesionalni uspjeh?

ODGOVOR: Najveći dosadašnji uspjeh i jedna od najdražih uspomena je turnir u Japanu, 2019. godine. Osvojili smo prvo mjesto pred 4000 ljudi uživo. Igrate s timom na tim, pet na pet. Ispred nas je bilo 4 tisuće ljudi, tri ogromna ekrana za publiku i profesionalan komentator. Stage je ogroman, a adrenalin koji doživite je neopisiv i nemoguće ga je kupiti. Nagrada za osvojeno prvo mjesto je bila 100 000 tisuća dolara. Tada sam napravio jedan od najkomentiranijih i najpopularnijih poteza u igrici.  

PITANJE: Kako izgleda Vaš radni dan? Posao igranja igrica izgleda nam jako zabavno, ima li negativnih strana?

ODGOVOR: Opisat ću svoj jedan prosječan radni dan. Uglavnom krećem s igranjem igrica popodne oko 14 sati. Od 14 do 17 je prva vježba, nakon sat vremena pauze za obrok ponovno se igra od 18 do 21 sat. Igram oko 6 sati dnevno, ali postoji i faza izrade novih strategija, treba proučiti kako igra protivnik, planirati svoju igru, eliminirati likove iz igre, dakle postoji cijeli jedan thinking proces izvan radnog vremena u koji moraš uložiti svoje vrijeme jer ako ti to nećeš, ima onih koji hoće i vrlo brzo će te zamijeniti i uzeti ti posao.

PITANJE: Obzirom na to koliko radite, imate li slobodnog vremena za socijalizaciju van igrice, u stvarnom životu?

ODGOVOR: Ovaj posao nije posao koji će trajati cijeli život, ali težak je psihički jer se ne možeš socijalizirati. Zadnjih 4-5 mjeseci smo radili 7 dana u tjednu bez slobodnog dana. Ovaj mjesec smo odlučili uzeti jedan slobodan dan, a inače radimo svaki dan bez slobodnog vikenda. Kada imamo važne utakmice onda moramo vježbati i preko vikenda. Ovim se bavim već 4 godine i poprilično je iscrpljujuće. Ovim se poslom ne možeš baviti cijeli život tako da se radi maksimalno jer kada jednog dana ne budem mogao, bit će mi žao.

PITANJE: Kako Vam igrica ne dosadi ako igrate svaki dan po 6 sati?

ODGOVOR: To mi se događalo s prijašnjim igrama, ali s ovom ne. Igra je drugačija jer stalno dodaju nove operatere/likove. Jako je detaljna, ima puno specifičnih detalja i strategija i stalno se nešto mijenja. Svaki tim bira 5 operatera, od kojih svaki radi nešto drugačije tako da je svaka runda skroz drugačija. Ja sam inače support igrač koji više vodi igrače i organizira tim.

PITANJE: Kako održavate zdravlje obzirom da toliko puno vremena provodite igrajući igrice?

ODGOVOR: Cijeli život se bavim sportom, 10 godina sam trenirao košarku, prije toga nekoliko godina nogomet.

PITANJE: Kako ste uspjeli svojim roditeljima objasniti da ćete umjesto škole igrati igrice i baviti se igricama profesionalno?

ODGOVOR: Moji roditelji su me jako podržavali u mome izboru, iako su i dalje stavljali školu na prvo mjesto. Jako sam zahvalan svojim roditeljima jer mi nisu govorili da se maknem s kompa nego su me podržavali. Ta potpora je jako bitna jer bez nje sigurno ne bih bio tu gdje jesam sada.

PITANJE: Koju srednju školu ste upisali?

ODGOVOR: Završio sam Srednju školu za elektrotehniku i računalstvo u Rijeci – SŠER – smjer tehničar za računalstvo. Završio sam dvije godine fakulteta, završio bih ga vjerojatno do kraja da se nisam toliko ozbiljno počeo baviti igricama i morao sam donijeti odluku hoću li nastaviti školovanje ili ću igrati puno vrijeme igrice. Tada sam već uspio zarađivati za život od igranja igrica tako da sam se u potpunosti posvetio esportu.

PITANJE: Što ste htjeli biti prije nego što ste postali profesionalni igrač esporta?

ODGOVOR: Svojoj mami sam na početku srednje škole rekao da ću ja igrati igrice i putovati svijetom, ona mi se smijala, a na kraju se to stvarno dogodilo.

PITANJE: Koliko treba uložiti u opremu, računala za ovaj posao?

ODGOVOR: Prvi bolji kompjutor sam kupio na fakultetu za koji sam radio godinu i pol dana kao student  i stajao je oko 16 tisuća kuna.

PITANJE: Koje karakteristike treba imati da bi bio uspješan u ovom poslu profesionalno?

ODGOVOR: Prvo ću napomenuti da sam ja 1 od 50 ljudi koji ovo igraju u Europi. To je hobi u kojemu uživate u svoje slobodno vrijeme dok idete svojim putem. Ovaj posao zahtijeva jako puno slobodnog vremena i odricanja u smislu da nećete otići s prijateljem na kavu, nego ćete razvijate nove strategije. Potrebno je uložiti jako puno slobodnog vremena, odricanja i truda.

PITANJE: Jeste vi najbolji u svojoj igrici u Hrvatskoj?

ODGOVOR: Definitivno jesam. U Hrvatskoj ima par igrača koji su bolji po rezultatima u esportu. Naš najpoznatiji igrač u esportu je Luka Perković Perkz, on igra League of legends, on je daleko najuspješniji igrač. Mislim da je zaradio samo od turnira pola milijuna dolara.

PITANJE: Koliko mjesečno zaradite?

ODGOVOR: Ne bih o tome govorio, ali možete na internetu pronaći informacije. Imate organizaciju s kojom potpišete ugovor i koja vam plaća mjesečnu plaću, ali kada osvojite neke novce od turnira, onda organizacija uzme postotak i ostatak se dijeli na ostale: 5 igrača, trener, analiyst.

PITANJE: Koje su vam najdraže igrice i likovi?

Najdraže igrice su mi Rainbow 6 Siege, Zelda : Breath of the Wild i Counter Strike, a

najdraži likovi su mi (Operateri u R6S) - Smoke, Thatcher, Alibi.

PITANJE: Postoji li još neka igrica u kojoj želite postati ovako uspješni?

ODGOVOR: Ja sebe nakon ove igre vidim i dalje u esportu. Planiram biti trener, menadžer, pomoć u organizaciji, vidim se u esportu.

PITANJE: Jeste li ikada požalili što ste se počeli baviti ovim poslom?

ODGOVOR: Nikada, iako ima stresnih i teških dana kao i na svakom poslu, čak ima i dana kada ne želite raditi taj posao. Treba preživjeti te dane i ustrajati jer sutradan bude bolje. Naučio sam ako vas ne ide, mi to kažemo stiltate se, naživcirate se, dobro je ostaviti komp, otići prošetati, malo razbistriti um jer ćete inače ući u novu igru ljuti i vjerojatnije je da ćete izgubiti. Ja sam kapetan svoga tima i uvijek svom timu govorim da je svaka runda nova runda i svaki napad novi napad i da uvijek treba dati iznova sve od sebe. Dok god imaš pozitivan stav i vjeruješ da možeš, pobjeđuješ.

Leon se kvalificirao za Six Major turnir u Jönköpingu u Švedskoj koji se održava u studenom i Six Invitational u Kanadi u veljači. Želimo mu puno sreće i Novak navija za njega!

                                                                         Marko Tatarović, 8.b