Recite nam nešto o sebi. Čuli smo da se bavite sportom, konkretnije košarkom i da ste bili učenica naše škole.

Tako je, ja sam bila učenica ove škole i sada sam se vratila kao zaposlenica. Predavali su mi prof. Vuk, Matić, Smolković, a prof. Finek mi je bila razrednica. Nadam se da se snalazim sada u nekoj novoj ulozi. Sportom se sada više ne bavim aktivno, ali i dalje volim sport i šetnje sa psom u prirodi. Obzirom da sam bila aktivna u sportu, upisala sam Sportsku gimnaziju. Svi misle da je Sportska gimnazija jako vezana uz sport, no nije tako, čak nemamo tjelesni kao predmet. U Sportsku gimnaziju idu učenici koji se ozbiljno bave sportom i kojima se zbog toga izlazi u susret sa školskim obavezama. Nakon toga sam dobila stipendiju i otišla studirati psihologiju u Ameriku, no odlučila sam se vratiti jer mi je nedostajala domovina, a i zbog ozljeda. 

Kakvo je bilo iskustvo studiranja u Americi i možete li usporediti studiranje u Americi i kod nas.

U Americi postoji podjela na major smjer i minor. Meni je major bio psihologija, a minor nešto kao kriminalistika kod nas. Tamo prve dvije godine uopće ne moraš odrediti svoj osnovni smjer studiranja jer svi slušaju osnovne predmete. Tako da ja zapravo nisam previše imala predmeta iz psihologije pa sam morala upisati studij psihologije ispočetka kada sam se vratila u Hrvatsku. Osnovna razlika je što student sam bira predmete koje će studirati. Otišla sam u Ameriku preko sporta s 18 godina. Tamo me dočekala trenerica, ali bila sam sama. Mislim da mi je to dosta pomoglo u životu. Iako sam završila psihologiju, rekla bih da su životna iskustva jako važna za napredovanje. Bilo mi je teško, nedostajali su mi roditelji, imala sam ozljede pa čak i operaciju koljena koju sam prošla sama. Nisam željela opterećivati roditelje da ne izlude od brige pa sam im za to rekla tek kad sam se vratila. Danas iz prevelike ljubavi roditelji možda malo prezaštićuju djecu, što je obzirom na vrijeme u kojem živimo i razumljivo. No ponekad ih ipak moraju pustiti da osjete „život“ na svojoj koži, a oni neka budu uz njih kao stijena na koju će se osloniti kada im bude teško. Počela sam s košarkom u 4. razredu osnovne škole. Tada je kod nas u školi jedini sport bio košarka. Naša škola nudi brojne sportove i termine ali je zainteresiranost učenika manja nego u moje vrijeme. Košarkaške treninge sam imala dva puta dnevno tri dana u tjednu i sama sam odlazila javnim prijevozom na drugi kraj grada nakon nastave. To me dosta očvrsnulo. Smatram kako mi možemo puno više nego što sami mislimo i nego što naši roditelji misle.

Što je posao školskog psihologa?

Posao psihologa u školi je poprilično široko područje. Mi radimo s roditeljima i s djecom. Naglasak je na djeci. Psiholozi zajedno sa ostatkom stručne službe sudjeluju već u procjeni psihofizičke spremnosti za upis u prvi razred. Kada učenici dođu u školu, psiholog ih prati do kraja osmog razreda. Ima u ovom poslu i dosta nezanimljivih stvari, npr. rješavanje tko je koga udario, tko je koga počupao, tko je koga gurnuo. No postoje i situacije kada učenik ima nekih problema i obrati se nama za pomoć i tada je na nama velika odgovornost. Psiholog radi s darovitom djecom, radi na vršnjačkim odnosima, pomaže djeci s emocionalnim poteškoćama, ali ipak im najčešće pomaže u organizaciji učenja. Što se tiče rada s roditeljima on se bazira na savjetodavnom radu s roditeljima i suradnji s učiteljima pri uočavanju posebnosti djeteta.

Koliko je učenje i školski uspjeh važan da bismo postali uspješni u životu?

Svako učenje nas obogaćuje kao osobu. Nove informacije i znanja nas čine bogatijom osobom, no školske petice i pritisak odličnog uspjeha ne znači nužno da ćemo biti uspješniji i sretniji u životu. Odličan uspjeh i bolje ocjene će olakšati upis u željenu školu, ali to nije recept da budeš sretniji. Svatko ima svoj cilj i važno je da na tom putu budete sretni i zadovoljni.

Možete li dati nekoliko savjeta za uspješno učenje našim učenicima?

Kao papiga ponavljam svim učenicima da velik dio počinje s nastavom. Ukoliko pazite na satu kada ste već tamo 45 minuta i pažljivo zapisujete gradivo, već ste napravili jako puno. Kada dođete kući, ponovite gradivo. Dobro je učiti uvijek na istom mjestu. Osigurajte si mir, tišinu, ugasite glazbu, televizor, maknite mobitel od sebe kako biste se mogli koncentrirati. Dosta pomaže dnevni raspored aktivnost i dnevna rutina – treba odrediti kada je vrijeme odmora, a kada je vrijeme učenja. Važno je pridržavati se rasporeda koji smo si zadali. Treba se nagraditi za učenje – otići van, prošetati ili na neki drugi način. Važno je kod učenja da učite na isti način kako profesor ispituje. Nije dovoljno samo čitati i misliti da učiš jer to nije učenje. Kampanjsko učenje u zadnji čas, dan prije ispita isto ne preporučujem jer se ne može sve odjednom usvojiti. Tako da preporučujem redovito učenje, ponavljanje i slušanje na satu. Roditelji su tu da pomognu ako treba, ispitaju, ali ne da rade umjesto učenika. 

Koja je vaša poruka učenicima kako biti uspješni i zadovoljni u životu.

Pritisak na ocjene i školski uspjeh je jako velik, no da bi bio uspješan u životu, moraš biti sretan i zadovoljan, to je preduvjet uspjeha jer kad si sretan, zadovoljan i ispunjen, onda imaš samopouzdanja i znaš se nositi s padovima i usponima. Uspjeh prije svega dolazi od osjećaja sreće i zadovoljstva. Istraživanja su pokazala da su međusobni odnosi najvažniji za osjećaj sreće. Dakle važno je imati dobre odnose i komunikaciju u obitelji, s prijateljima i vršnjacima.

Koji biste savjet dali kod izbora škole i zanimanja našim osmašima koji su pod velikim pritiskom zbog ocjena i bodovnih pragova.

Potrebno je graditi ocjene od 5. razreda i razmišljati o tome što te usrećuje i ispunjava. Petice i gimnazija nisu garancija sreće i uspjeha. Netko tko završi strukovnu školu može biti sretniji i uspješniji u životu od onoga koji je završio gimnaziju i imao sve petice. Trebate razmišljati o onome što vas čini sretnima i što vas ispunjava. Školu treba shvatiti kao stepenicu u odrastanju, to je trening za posao i ulaznica za školu koja će vas odvesti u budućnost. 

Imate li društvene mreže i što mislite o društvenim mrežama u osnovnoj školi?

Nikada nisam imala profil na društvenim mrežama. Smatram da je kao ideja da ljudi ostanu u kontaktu dobra, ali ne u kontaktu koji onemogućava privatnost. Danas se društvene mreže zlorabe i omogućuju previše zadiranja u ljudsku privatnost, ali mi smo ti koji to dozvolimo. U školi su cure uglavnom na društvenim mrežama, a dečki uglavnom igraju igrice. To im oduzima jako puno vremena i jako utječe na učenje i njihove međusobne odnose. Dečki dosta gledaju agresivne igrice i međusobno se svađaju igrajući ih, a cure se dosta prepucavaju i vrijeđaju preko društvenih mreža. Čini mi se da osnovna škola još nije vrijeme za otvaranje društvenih profila. Potrebna je određena zrelost za taj svijet otvaranja intime, koji je prepun lažnog predstavljanja. Vrlo često iza savršenih slika ne stoji sretna i zadovoljna osoba koja se skriva iza savršenih fotografija. Smatram kako bi roditelji trebali više kontrolirati svoju djecu i što rade na društvenim mrežama, malo ih maknuti od monitora i to bi im mnogo olakšalo roditeljstvo.

Kako komentirate najčešći doručak naših učenika – čips i Coca-cola? Što je za vas dobra i zdrava hrana?

To sam i ja primijetila. U moje doba svi smo nosili sendvič za obrok i  nije bilo ovolike ponude ni kulture odlaska u trgovinu i kupovanja raznih grickalica. Iako je  možda još rano za brigu o kilogramima, smatram da se to sve akumulira i ako sada krenemo nezdravo živjeti i jesti, kad-tad ćemo osjetiti posljedice toga. Iako volim nezdravu hranu, umjerena sam u njoj. Volim i hranim se zdravo. Potrebno je naći ravnotežu, kao i u svemu. 

Što vas veseli i ispunjava raditi u slobodno vrijeme? Možete navesti top 5 aktivnosti koje vas usrećuju i opuštaju?

Volim šetati u prirodi sa svojim psom kako bih razbistrila glavu, volim pogledati dobar film i pročitati dobru knjigu, volim se družiti i volim jesti i dobro kuhati. Moje idealan obrok uvijek uključuje puno salate uz meso ili tjesteninu. Volim pizzu koju jako dobro radim, s puno povrća i malo špeka, volim hamburgere.

Hvala vam na razgovoru i želimo puno uspjeha u karijeri.
Razgovor vodila: Laura Đuriđević, 6.b