Religijski dio otvorenja vodio je svećenik koji se prema riječima svojih suboraca nije bojao ničega, uvijek je bio s braniteljima na prvoj crti bojišnice. Uspjele  smo porazgovarati i s nekim od branitelja koji su imali tu sreću da prežive i da nam mogu s ponosom prepričavati kakve su se bitke vodile za našu domovinu i koje ne smijemo zaboraviti.

Spomen sobu otvorio je Antonio Fabijančić, sin poginulog branitelja Ivana Fabijančića. U sobi je je  30-ak fotografija s imenom i prezimenom, ponegdje i nadimkom te datumom rođenja i smrti.

Vidjeti tolika imena, toliko nažalost mladih ljudi, u meni je probudilo veliku tugu, ali u isto vrijeme i snažan osjećaj zahvalnosti. Svaki od tih života je značajan, na svakom od njih građena je naša Hrvatska.

Na kraju svečanosti mogli smo se upisati u knjigu sjećanja te dodati neki prigodan citat. Za mene je to bilo predivno iskustvo te od sveg srca hvala Udruzi veterana 145.brigade HV-a te slava svim poginulim braniteljima.

                                                                                              Karla Štivičić, 8.a