Kada smo došli u knjižnicu, srdačno su nas dočekale dvije gospođe.

Jedna od njih je  Maja Brajko-Livković, domaćin susreta i autorica brojnih knjiga , a meni drage „Finka Fi“.Druga gospođa je bila kustosica Željka Sušić iz Tiflološkog muzeja. Za one koji ne znaju to je muzej o slijepim osobama. Kada smo se smjestili, pogledali smo kratak poučan  film o brajevom pismu. Saznali smo da se piše samo pomoću šesterotočke.

Možemo ga pisati pomoću tablice i šila te stroja. Stroj je praktičniji zato što ne trebamo okretati papir. On ima šest tipki za slova i jednu tipku za razmak. Kako bi se i slijepi mogli baviti sportom, postoji tzv.“zvučna lopta“.

 Poslije toga voditeljica radionice je jednom dječaku stavila povez na oči i on je pomoću osjetila opipa morao pogoditi tko je to.

Nakon pet minuta pogađanja nije otkrio, a ta osoba bila je učenica baš iz njegovog razreda. To nam je pokazalo da smo previše vezani za vid. Poslije toga smo se i mi okušali u pisanju pisma za slijepe pomoću tablice. Bilo je jako zabavno. Napravili smo i svoje inicijale pomoću kartonskih kutija za jaja i kuglica od novina koje smo morali donijeti.

Kada smo završili, išli smo u razgledavanje knjižnice. Knjižničarka nam je objasnila na kojem su odjelu koje knjige. Rekla je da možemo posuditi i CD-e, što prije nisam znala. Ovaj posjet knjižnici bio je vrlo edukativan i jako mi je drago da sam imala priliku sudjelovati u ovoj zanimljivoj radionici.

GLORIJA HUSNJAK,7.C