Tako je i s putovanjima. Ljudi koji putuju samo kako bi rekli da su negdje bili, na svom putovanju stvaraju nervozu i nemir. Jednostavno su živčani i nikada nije sve dovoljno savršeno. Oni ne znaju uživati u trenutku pa vrijeme čekanja leta iskoristiti kako bi obišli mjesto, pogledali što se sve nalazi pred njima ili upoznali nekoga. Teško je to zapravo objasniti ljudima koji se brinu oko nevažnih stvari, kao što je čekanje. Upravo u tom čekanju može biti čar cijelog putovanja.

Postoji i druga vrsta ljudi – oni koji znaju uživati, veseliti se i iskoristiti trenutak, osobito kada putuju nekamo. Takvim ljudima nije važno idu li do Gospića baki ili na drugi kraj svijeta. Njima je važan osjećaj putovanja, promjene, upoznavanja novog, učenja novog. Za vrijeme putovanja oni uočavaju detalje, pamte ih i svoje dojmove prenose drugim ljudima.

Drago mi je što postoje takvi ljudi jer da nema ljudi koji svijet gledaju ljepše, taj svijet bi bio tmuran i tužan, bez boje. Vjerujem da dođe trenutak u životu kada i pesimistični i nestrpljivi ljudi počnu gledati drugačije na svijet oko sebe i cijeniti svaki trenutak jer nikada ne znaš što ti se može dogoditi.

Anika Očić, 8.a