Odgađanje izleta na Petrovu goru za subotu 4.11. bila je dobra odluka. Dan je bio sunčan i topao, pravi jesenski, prepun boja i mirisa. Bio je to stvarno sadržajan i kvalitetno proveden dan u prirodi.

Dok smo prelazili preko nevisoke planine bremenite događajima iz hrvatske povijesti, od one tisućljetne do ne tako davne, čovjeka prožme neki ponos, a i jeza, osjećaj da je sva ta patnja ugravirana u bukve ili u kamen. Međutim, kako smo planinarili, iz sata u sat sve su zebnje nestajale, a preplavila nas je stvarno dobra energija. Debeli sloj jesenskog lišća i valjda gorske vile, učinile su svoje i ova napaćena planina oduševila nas je svojom zapuštenom divljinom.

Krenuli smo Rimskim putem na Veliki Petrovac, zatim vrh Petrove gore Mali Petrovac, pa na spomen obilježje Petru Svačiću - Kraljev grob, a onda Mali Velebit. Obišli smo i ruševine pavlinskog samostana, nekoliko zidova i arkada. Cijelim područjem dominira devastiran Bakićev spomenik visok 37 metara i podsjeća na neka druga vremena. I na kraju dana – opušteni ručak u lovačkom domu Muljava.

            Neka fotke govore...