Viktor Varga: Dobar dan, gospodine Matija. Ja sam Viktor Varga, novinar Osnovne škole Vjenceslav Novak. Jeste li spremni za naš intervju? 

Matija Fojs: Dobar dan, jesam, spreman sam. 

Viktor Varga: Odakle vam je došla ideja za osnivanje Hoću knjigu i jeste li odmah planirali lanac knjižara u cijeloj Hrvatskoj? 

Matija Fojs: Pa prvo ovako… Znači nas je u ovome poslu nas troje suvlasnika. Tako da ideja nije bila moja, nego od kolege Zvonka. On je u principu nekako već bio povezan sa knjižarskim lancem, odnosno bio je upućen u taj posao kako knjižare rade jer je njihov otac imao tvrtku koja se bavila prodajom uredskog materijala, papirničarskog dijela već knjižarskim lancima prije. I onda je on u jednom trenutku vidio kako je jedan od tih knjižarskih lanaca pred propadanjem, ali prema brojevima koje je on imao, podacima koje je imao o poslovanju, nama je to bilo malo čudno nekako to da ne uspije opstati. I onda smo nas dvoje, odnosno troje, skupa sa njegovim bratom, odlučili kako bi bilo interesantno ući u taj posao, da bi mogli, ajmo reći, ne spasiti, nego napraviti knjižarski lanac koji bi uspio. I mislim da je tu malo isto možda neki inat nama proradio, da svi su govorili da je to teško, da je nemoguće, pogotovo u tom trenutku pred propadanjem tog knjižarskog lanca, svi su govorili kako je to nemoguće, teško opstati, onda smo mi kao iz inata,  htjeli pokazati da se ipak može. Tako da tu je došla neka ideja da krenemo u taj posao. 

Kod mene osobno, ja sam prije toga radio sa suprugom u farmaceutskom poslu, u ljekarni. Ona je, inače, isto učenica vaše osnovne škole. I iskreno meni je već bilo dosadno tamo, htio sam nekakav novi izazov. Ovo je bilo nešto oko čega ja nisam imao apsolutno nikakvog pojma kako taj posao funkcionira, i to je nešto što me zapravo potaknulo, zainteresiralo da probam, da sebe izazovem, da se dovedem u nekakvu nelagodnu, nepoznatu situaciju, da vidim mogu li iz toga isplivati ili ne. 

Viktor Varga: Je li vama netko pomagao kod stvaranja firme? 

Matija Fojs: Pa je, mislim, nas je troje u tome. Zajedno smo nas troje krenuli, a u samom stvaranju firme, osim nas troje kao vlasnika i investitora, veliku pomoć su jasno dali ljudi koji su krenuli s nama. Mi smo u tom trenutku ponudili posao ljudima koji su radili u tom propalom knjižarskom lancu da krenu raditi i kod nas, i nama je to stvarno izuzetno pomoglo, jer u rokovima koje smo imali, da nismo imali njih, ne bi to moglo funkcionirati. Jasno, ima tu više… znači, pomoć ljudi sa svih strana. Možemo i sad unazad – da mi nisu i moji roditelji neke stvari financijski omogućili, to isto ne bi bilo moguće. Ali u tom trenutku najveća pomoć su definitivno bili djelatnici koji su nam sa svojim znanjem i iskustvom puno, puno pomogli. 

Viktor Varga: Koja je vaša funkcija u Hoću knjigu? 

Matija Fojs: Pa… Ja sam, uz to što sam suinvestitor i suvlasnik, ja sam ujedno i direktor, odnosno kako se to po engleskom kaže CEO, ili ti izvršni director. Tako da zadužen za sve (kroz smijeh). 

Viktor Varga: Jeste li se htjeli uvijek time baviti? 

Matija Fojs: Ne, ne. Ja sam originalno htio biti ili auto-mehaničar ili restaurirati stare brodove. Ali nekako u tom trenu kad si srednjoškolac, pogotovo ja sam vani studirao i to vrijeme, odnosno srednju školu vani krenuo, bio sam bez roditelja. I onda na ljetnim praznicima između srednje škole i faksa postoji glas razuma, odnosno to su tvoji roditelji u tom trenutku koji su me usmjerili da završim faks. Ali nikad nisam… Pa čak i oni danas, da me netko pita koji je neki idealni moj posao, ne mogu reći točno koji posao, nego više ovo što sam se već prije spomenuo– nešto što mene privlači i ono što želim raditi je nepoznato, nešto puno izazova, nešto što me stavlja u nekakve nelagodne situacije. To je to. Tako da ne, nije ovo što sam htio raditi od početka. 

Viktor Varga: Kako biste opisali nekome Hoću knjigu? 

Matija Fojs: Pa, pa čak sam o tome razmišljao jučer, jer si mi poslao pitanja prije. Pa ne znam… Mislim da Hoću knjigu nekako pokušavamo napraviti da bude opušteno, zabavno, društveno mjesto za sve. Gdje se ljudi koji drugačije gledaju, imaju drugačije poglede na život, na svijet, se mogu naći i pod jednim krovom. Znači, ajmo reći, mjesto za sve. 

Viktor Varga: Što vam je najteže u poslu, a što najdraže? 

Matija Fojs: Pa to je isto jedno od tih pitanja o kojima sam razmišljao. Mislim da nema baš sad nekakvih teših trenutaka. Mislim, ima teših trenutaka, ali oni se uvijek prebrode, uvijek pređeš preko tog problema, i ja mislim da da nema kombinacije teških i dobrih trenutaka, onda bih ja iz ovog posla izašao, odnosno prodao bih svoj udio, onda bi bilo više nekako dosadno, ne? A sad nešto što je baš najteže… Najteže, pa mislim, da bez obzira koliko se navikneš na to, ali kad moraš prekinuti nekakav radni odnos s osobom jer znaš s jedne strane da oni isto imaju obitelj i nekakve privatne probleme, ali mora se gledati dobrobit cijele tvrtke. Mislim da je to nekako najteži dio. 

A najdraži dio je isto tako kad imaš nekakav problem, recimo evo trenutno smo u preuređenju knjižara, pa kad ti se desi brdo problema i onda shvatiš da su svi problemi rješivi. I onda za dan, dva isplivaš kao da ništa nije bilo. To je, recimo, najdraži dio. 

Viktor Varga: Kako ste smislili ime Hoću knjigu i je li bilo ikakvih drugih opcija? 

Matija Fojs: Pa s moje strane ne. Ja sam došao u to partnerstvo na gotovo, odnosno kolega Zvonko je to predložio – Hoću knjigu. Ni on sam ne zna kako. Možda je to bilo u podsvijesti. U tom trenutku je bio, ja mislim dućan koji se zvao Hoću to ili tako nešto, pa onda kao Hoću knjigu. Ulazili smo u knjižarski posao, htjeli smo da to bude malo otkačeno, opušteno, pa onda pretpostavljam da je možda zbog toga on smislio takvo ime. Ali ja sam došao na gotov čin, dopalo mi se ime i to je to. 

Viktor Varga: Koliko knjižara danas imate i koliko zaposlenika u Hrvatskoj? 

Matija Fojs: Trenutno smo na 11 knjižara, tu ubrajamo i webshop, trenutno nas je stalno zaposleno 96, s time da uvijek bude 10–20 studenata – ovisno o sezoni. 

Viktor Varga: Imate li plan za širiti trgovine izvan Hrvatske? 

Matija Fojs: Ne, ne. Definitivno ostajemo samo na Hrvatskoj. 

Viktor Varga: Kako vidite Hoću knjigu u daljoj budućnosti? 

Matija Fojs: Pa mislim da bih ja htio da se ne puno mijenja, nego… Odnosno mi moramo svako toliko mijenjati nekakvu ponudu, da pratimo zahtjeve, da kupci naši budu zadovoljni, ali nekako smjer kojim idemo i smjer s kojim smo zadovoljni i ono što mene uvijek veseli…Mi idemo sada prema deset godina. Nama je uvijek bilo cilj da Hoću knjigu bude mjesto kada nekome padne knjiga na pamet ili popratni sadržaj koji također imamo u knjižarama, znači taj gift, memorabilia, škola… Da sinonim za to bude Hoću knjigu. 

Primjer toga je – svi mi u Hrvatskoj za flaster za rane koristimo ime Hansaplast, ne? Hansaplast je isto brand, ali nama su isti pojam flaster i Hansaplast, ne? To je nekakav cilj i tu bismo mi htjeli doći da, ne nužno da Hoću knjigu bude pojam za knjigu, ali da ljudima u svijesti bude naš logo i naše boje firme, siva i zelena, kao da im to odmah bude u glavi kad žele kupiti knjigu. 

Viktor Varga: Koje vrste knjiga se najviše kupuju u Hoću knjigu? 

Matija Fojs: Najviše se kupuju self-help i knjige za mlade. Znači vi mladi, bez obzira što se u medijima piše, zaslužujete pohvalu i stvarno, ja pretpostavljam da čitate, ne samo da kupujete da biste hodali s knjigama pod rukom. Znači mlađe generacije stvarno, stvarno čitaju. 

Viktor Varga: I još bonus pitanje – koja vam je najdraža knjiga? 

Matija Fojs: Meni je najdraža knjiga Lovac u žitu. 

Viktor Varga: Hvala vam za sve odgovore i što ste mi odgovorili na sva ova pitanja. 

Matija Fojs: Nema na čemu, i drugi put. Hvala tebi što si mi dao priliku.