Učenici 3. b razreda u programu „Hrvatska čita”

Učenici 3. b razreda u programu „Hrvatska čita”

Učenici 3. b razreda uključili su se u program „Hrvatska čita”, čiji je cilj poticanje ljubavi prema knjizi, razvijanje čitalačkih navika i jačanje motivacije za čitanje.

Posebno nas veseli što smo se našli među prvih 200 prijavljenih na temelju čega  je svaki učenik dobio besplatnu knjigu s 20 zanimljivih priča koje će čitati tijekom sudjelovanja u programu.

Pokretačica ovog vrijednog programa naša je poznata i omiljena dječja književnica Sanja Polak, čije su knjige uljepšale djetinjstvo brojnim generacijama čitatelja. Na naše veliko zadovoljstvo, književnica nas je uvrstila u svoj raspored za susret s našim učenicima, kojemu se već sada posebno veselimo! Bit će to izvrsna prilika da učenici upoznaju književnicu, postave joj pitanja i iz prve ruke doznaju kako nastaju priče koje toliko vole čitati.

Pred našim je trećašima uzbudljivo čitalačko putovanje ispunjeno novim likovima, zanimljivim događajima i maštovitim svjetovima. Kroz čitanje priča učenici će razvijati čitalačke vještine, bogatiti rječnik, poticati maštu i otkrivati koliko čitanje može biti zabavno.

Veselimo se zajedničkom čitanju, razgovorima o pročitanome i susretu s književnicom koji će zasigurno biti dodatni poticaj našim malim čitateljima!

Jer svaka pročitana priča otvara vrata jednom novom svijetu, a susret s onima koji ih stvaraju čini taj svijet još čarobnijim!

Bojana Habjanec

Festival mentalnog zdravlje djece i mladih NUTRA

Festival mentalnog zdravlje djece i mladih NUTRA

Festival mentalnog zdravlja djece i mladih NUTRA u organizaciji Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba i Grada Zagreba održavao se 27. rujna 2026. u Centru kulture Ribnjak. Festival je posvećen mentalnom zdravlju i potrebama djece te mladih, a kroz različite aktivnosti otvara prostor za razgovor o emocijama, odnosima, izazovima odrastanja i načinima brige o mentalnom zdravlju. 

Cilj Festivala je približiti teme mentalnog zdravlja djeci i mladima na njima razumljiv i pristupačan način te istodobno osnažiti roditelje, odgojno-obrazovne radnike i druge stručnjake u prepoznavanju potreba djece i mladih te pružanju podrške. 

Bilo je puno raznolikih događanja poput igraonice, crtanja, izložbe i predavanja o djeci i mentalnom zdravlju. Također je bio i DJ koji je puštao glazbu. Na VR-u ste mogli pogledati razne digitalne sadržaje o brizi za mentalno zdravlje. Bilo je i časopisa, knjiga i priručnika  za roditelje koji imaju djecu.

Na vanjskim aktivnostima je bila ulica emocija i kvart susreta gdje ste mogli slušati glazbu uz piknik, crtati o svojim emocijama ili pogledati izložbu o slavnim osobama i njihovim problemima i mentalnom zdravlju. Najmlađi su se mogli igrati u pješčaniku ili parku za djecu, a mogli ste i ubaciti novčić za sreću u fontanu.

Cijeli program festivala NUTRA je bio usmjeren na ono što često ostaje neizgovoreno – za osjećaje, pitanja, brige, odnose i sve ono što nosimo u sebi. 

 

Korina Kardum, 6.b

ANIMAL FARM

ANIMAL FARM

Dana 7. listopada 2026. godine učenici sedmih i osmih razreda naše škole otišli su u posjet Scenoteci u Zagrebu. Povod ovog odlaska bila je kazališna predstava Animal Farm koja je bila u potpunosti na engleskom jeziku. Predstavu su gledali učenici osnovnih i srednjih škola uz pratnje svojih profesora.

U predstavi se radilo o životinjama kojima su ljudi bili gospodari. Međutim, životinje više nisu mogle trpiti ljude, pa su ih napale i istjerale s farme. Iako su mislile da su dobile slobodu koju zaslužuju, tu priči nije bio kraj. Svinje, koje su bile najpametnije, utrkivale su se za vlast među životinjama. Na kraju, na vlast je došao Napoleon, svinja koja je imala opasne pse i bila je lukava. Napoleon nije donosio dobre odluke za sve životinje, te je kršio takozvanih „sedam zapovijedi”, pravila koja su vrijedila za sve životinje. Na kraju, svinje su se počele ponašati kao ljudi te druge životinje više nisu mogle vidjeti razliku između svinja i ljudi. Shvatile su da se sve vratilo na staro: životinjama su vladale svinje kao što su to prije njih činili ljudi.

Ugođaj u Scenoteci bio je napet, kostimografija kreativna, a gluma odlična. Kraj predstave bio je svima pomalo neočekivan, ali ostavio nam je važnu poruku: nikad ne treba dopustiti lukavcima da dođu na vlast, jer ćemo na kraju izgubiti sve za što smo se borili.

 

Petra Gardijan, 8.b

Naša škola u emisiji Dobro jutro, Hrvatska

Naša škola u emisiji Dobro jutro, Hrvatska

Inicijativa učenice Nikoline Ive Bojić, koja je potaknula osnivanje Volonterskog kluba IVA u našoj školi, prepoznata je i izvan školskih zidova. O našim volonterima, njihovim aktivnostima i važnosti pomaganja drugima govorilo se u emisiji Dobro jutro, Hrvatska. Ponosni smo na naše učenike koji svojim trudom, empatijom i nesebičnošću pokazuju kako i mala djela mogu pokrenuti velike promjene!

U prilogu pogledajte snimku emisije: Nikolina pokrenula val dobrote osnovavši volonterski klub – HRT 

Od ljekarne do knjižare: priča o Hoću knjigu

Od ljekarne do knjižare: priča o Hoću knjigu

Kako izgleda put od farmaceutskog posla do vođenja jednog od poznatih hrvatskih knjižarskih lanaca? O tome smo razgovarali s Matijom Fojsom, direktorom i suvlasnikom Hoću knjigu. U intervjuu nam je otkrio kako je nastala ideja o otvaranju knjižara, s kojim su se izazovima suočavali na početku poslovanja i kakve planove imaju za budućnost. Saznali smo i što ga najviše veseli u poslu, koje knjige kupci najradije čitaju te koja je njegova najdraža knjiga.

Razgovor je vodio Viktor Varga, novinar školskog lista Žubor.

Viktor Varga: Dobar dan, gospodine Matija. Ja sam Viktor Varga, novinar Osnovne škole Vjenceslav Novak. Jeste li spremni za naš intervju? 

Matija Fojs: Dobar dan, jesam, spreman sam. 

Viktor Varga: Odakle vam je došla ideja za osnivanje Hoću knjigu i jeste li odmah planirali lanac knjižara u cijeloj Hrvatskoj? 

Matija Fojs: Pa prvo ovako… Znači nas je u ovome poslu nas troje suvlasnika. Tako da ideja nije bila moja, nego od kolege Zvonka. On je u principu nekako već bio povezan sa knjižarskim lancem, odnosno bio je upućen u taj posao kako knjižare rade jer je njihov otac imao tvrtku koja se bavila prodajom uredskog materijala, papirničarskog dijela već knjižarskim lancima prije. I onda je on u jednom trenutku vidio kako je jedan od tih knjižarskih lanaca pred propadanjem, ali prema brojevima koje je on imao, podacima koje je imao o poslovanju, nama je to bilo malo čudno nekako to da ne uspije opstati. I onda smo nas dvoje, odnosno troje, skupa sa njegovim bratom, odlučili kako bi bilo interesantno ući u taj posao, da bi mogli, ajmo reći, ne spasiti, nego napraviti knjižarski lanac koji bi uspio. I mislim da je tu malo isto možda neki inat nama proradio, da svi su govorili da je to teško, da je nemoguće, pogotovo u tom trenutku pred propadanjem tog knjižarskog lanca, svi su govorili kako je to nemoguće, teško opstati, onda smo mi kao iz inata,  htjeli pokazati da se ipak može. Tako da tu je došla neka ideja da krenemo u taj posao. 

Kod mene osobno, ja sam prije toga radio sa suprugom u farmaceutskom poslu, u ljekarni. Ona je, inače, isto učenica vaše osnovne škole. I iskreno meni je već bilo dosadno tamo, htio sam nekakav novi izazov. Ovo je bilo nešto oko čega ja nisam imao apsolutno nikakvog pojma kako taj posao funkcionira, i to je nešto što me zapravo potaknulo, zainteresiralo da probam, da sebe izazovem, da se dovedem u nekakvu nelagodnu, nepoznatu situaciju, da vidim mogu li iz toga isplivati ili ne. 

Viktor Varga: Je li vama netko pomagao kod stvaranja firme? 

Matija Fojs: Pa je, mislim, nas je troje u tome. Zajedno smo nas troje krenuli, a u samom stvaranju firme, osim nas troje kao vlasnika i investitora, veliku pomoć su jasno dali ljudi koji su krenuli s nama. Mi smo u tom trenutku ponudili posao ljudima koji su radili u tom propalom knjižarskom lancu da krenu raditi i kod nas, i nama je to stvarno izuzetno pomoglo, jer u rokovima koje smo imali, da nismo imali njih, ne bi to moglo funkcionirati. Jasno, ima tu više… znači, pomoć ljudi sa svih strana. Možemo i sad unazad – da mi nisu i moji roditelji neke stvari financijski omogućili, to isto ne bi bilo moguće. Ali u tom trenutku najveća pomoć su definitivno bili djelatnici koji su nam sa svojim znanjem i iskustvom puno, puno pomogli. 

Viktor Varga: Koja je vaša funkcija u Hoću knjigu? 

Matija Fojs: Pa… Ja sam, uz to što sam suinvestitor i suvlasnik, ja sam ujedno i direktor, odnosno kako se to po engleskom kaže CEO, ili ti izvršni director. Tako da zadužen za sve (kroz smijeh). 

Viktor Varga: Jeste li se htjeli uvijek time baviti? 

Matija Fojs: Ne, ne. Ja sam originalno htio biti ili auto-mehaničar ili restaurirati stare brodove. Ali nekako u tom trenu kad si srednjoškolac, pogotovo ja sam vani studirao i to vrijeme, odnosno srednju školu vani krenuo, bio sam bez roditelja. I onda na ljetnim praznicima između srednje škole i faksa postoji glas razuma, odnosno to su tvoji roditelji u tom trenutku koji su me usmjerili da završim faks. Ali nikad nisam… Pa čak i oni danas, da me netko pita koji je neki idealni moj posao, ne mogu reći točno koji posao, nego više ovo što sam se već prije spomenuo– nešto što mene privlači i ono što želim raditi je nepoznato, nešto puno izazova, nešto što me stavlja u nekakve nelagodne situacije. To je to. Tako da ne, nije ovo što sam htio raditi od početka. 

Viktor Varga: Kako biste opisali nekome Hoću knjigu? 

Matija Fojs: Pa, pa čak sam o tome razmišljao jučer, jer si mi poslao pitanja prije. Pa ne znam… Mislim da Hoću knjigu nekako pokušavamo napraviti da bude opušteno, zabavno, društveno mjesto za sve. Gdje se ljudi koji drugačije gledaju, imaju drugačije poglede na život, na svijet, se mogu naći i pod jednim krovom. Znači, ajmo reći, mjesto za sve. 

Viktor Varga: Što vam je najteže u poslu, a što najdraže? 

Matija Fojs: Pa to je isto jedno od tih pitanja o kojima sam razmišljao. Mislim da nema baš sad nekakvih teših trenutaka. Mislim, ima teših trenutaka, ali oni se uvijek prebrode, uvijek pređeš preko tog problema, i ja mislim da da nema kombinacije teških i dobrih trenutaka, onda bih ja iz ovog posla izašao, odnosno prodao bih svoj udio, onda bi bilo više nekako dosadno, ne? A sad nešto što je baš najteže… Najteže, pa mislim, da bez obzira koliko se navikneš na to, ali kad moraš prekinuti nekakav radni odnos s osobom jer znaš s jedne strane da oni isto imaju obitelj i nekakve privatne probleme, ali mora se gledati dobrobit cijele tvrtke. Mislim da je to nekako najteži dio. 

A najdraži dio je isto tako kad imaš nekakav problem, recimo evo trenutno smo u preuređenju knjižara, pa kad ti se desi brdo problema i onda shvatiš da su svi problemi rješivi. I onda za dan, dva isplivaš kao da ništa nije bilo. To je, recimo, najdraži dio. 

Viktor Varga: Kako ste smislili ime Hoću knjigu i je li bilo ikakvih drugih opcija? 

Matija Fojs: Pa s moje strane ne. Ja sam došao u to partnerstvo na gotovo, odnosno kolega Zvonko je to predložio – Hoću knjigu. Ni on sam ne zna kako. Možda je to bilo u podsvijesti. U tom trenutku je bio, ja mislim dućan koji se zvao Hoću to ili tako nešto, pa onda kao Hoću knjigu. Ulazili smo u knjižarski posao, htjeli smo da to bude malo otkačeno, opušteno, pa onda pretpostavljam da je možda zbog toga on smislio takvo ime. Ali ja sam došao na gotov čin, dopalo mi se ime i to je to. 

Viktor Varga: Koliko knjižara danas imate i koliko zaposlenika u Hrvatskoj? 

Matija Fojs: Trenutno smo na 11 knjižara, tu ubrajamo i webshop, trenutno nas je stalno zaposleno 96, s time da uvijek bude 10–20 studenata – ovisno o sezoni. 

Viktor Varga: Imate li plan za širiti trgovine izvan Hrvatske? 

Matija Fojs: Ne, ne. Definitivno ostajemo samo na Hrvatskoj. 

Viktor Varga: Kako vidite Hoću knjigu u daljoj budućnosti? 

Matija Fojs: Pa mislim da bih ja htio da se ne puno mijenja, nego… Odnosno mi moramo svako toliko mijenjati nekakvu ponudu, da pratimo zahtjeve, da kupci naši budu zadovoljni, ali nekako smjer kojim idemo i smjer s kojim smo zadovoljni i ono što mene uvijek veseli…Mi idemo sada prema deset godina. Nama je uvijek bilo cilj da Hoću knjigu bude mjesto kada nekome padne knjiga na pamet ili popratni sadržaj koji također imamo u knjižarama, znači taj gift, memorabilia, škola… Da sinonim za to bude Hoću knjigu. 

Primjer toga je – svi mi u Hrvatskoj za flaster za rane koristimo ime Hansaplast, ne? Hansaplast je isto brand, ali nama su isti pojam flaster i Hansaplast, ne? To je nekakav cilj i tu bismo mi htjeli doći da, ne nužno da Hoću knjigu bude pojam za knjigu, ali da ljudima u svijesti bude naš logo i naše boje firme, siva i zelena, kao da im to odmah bude u glavi kad žele kupiti knjigu. 

Viktor Varga: Koje vrste knjiga se najviše kupuju u Hoću knjigu? 

Matija Fojs: Najviše se kupuju self-help i knjige za mlade. Znači vi mladi, bez obzira što se u medijima piše, zaslužujete pohvalu i stvarno, ja pretpostavljam da čitate, ne samo da kupujete da biste hodali s knjigama pod rukom. Znači mlađe generacije stvarno, stvarno čitaju. 

Viktor Varga: I još bonus pitanje – koja vam je najdraža knjiga? 

Matija Fojs: Meni je najdraža knjiga Lovac u žitu. 

Viktor Varga: Hvala vam za sve odgovore i što ste mi odgovorili na sva ova pitanja. 

Matija Fojs: Nema na čemu, i drugi put. Hvala tebi što si mi dao priliku. 

Lisinski ugostio djecu iz Centra Dugave, a doći će i na Orašara, Šumu Striborovu, Slušaj ovo!…

Lisinski ugostio djecu iz Centra Dugave, a doći će i na Orašara, Šumu Striborovu, Slušaj ovo!…

Odgajateljica Ivana Đurčević i učenice iz grupe PSP-a naše škole posjetile su KD Vatroslav Lisinski i uživale u Disney koncertu. Dojmove učenica Sofije Iris Mršić, Tene Zadravec, Marte Križek i Katarine Ptiček možete pročitati na stranicama KD Vatroslav Lisinski objavljene na sljedećoj poveznici: Lisinski ugostio djecu iz Centra Dugave, a doći će i na Orašara, Šumu Striborovu, Slušaj ovo!… | Novosti | Lisinski 

U nastavku prenosimo cijeli članak. Bravo za učenice i njihovu voditeljicu!

Spektakl kojim smo otvorili sezonu – Disney koncert – ugostio je 39 mališana iz Centra i oni nisu krili oduševljenje, a mnogi su prvi put bili u Dvorani Lisinski! 

Riječ je o djeci i mladima kojima stručnjaci iz Centra Dugave pomažu u učenju i savladavanju raznih izazova, a mališani su odgovorili veseljem što im se pružila takva prigoda i redom toplim dojmovima, koje su i napisali.

– Zaista smo iznimno zahvalni Dvorani Lisinski i jako se veselimo dogovorenom nastavku suradnje – rekla je voditeljica iz Centra, Edita Šafranko.

U idućim posjetima djeca će također gledati i slušati neke od najvećih uspješnica u produkciji Lisinskog: glazbene priče za djecu Orašar i Šuma Striborova, omiljeni mjuzikl Ljepotica i Zvijer u suorganizaciji Lisinskog i Komedije, ali i novu predstavu za tinejdžere Promjena te veliki projekt za djecu i mlade Slušaj ovo!, koji upravo počinje.

 

“Sve je u dvorani bilo svečano i posebno”

„Jako sam se veselila jer jako volim glazbu. Kad smo ušli u dvoranu, počela sam gledati oko sebe i sve je izgledalo svečano i posebno. Sve je bilo puno ljudi i djece koja su čekala koncert. Kad je počeo, bila sam jako uzbuđena, uživala sam u svakoj pjesmi i izvedbi. Bilo mi je jako drago što sam imala priliku biti tamo“, napisala je učenica 8. razreda.

 

“Magično i predivno”

„Bilo je magično i predivno. Bili su to Disneyevi crtići koje sam gledala kao mala. Pjevači su pjevali super i jako mi se svidjelo“, dodala je njezina vršnjakinja.

– U dosadašnjem radu s djecom – dodala je Edita Šafranko – u okviru našeg programa koji postoji već gotovo 40 godina, djeca su imala priliku posjetiti Zoološki vrt, zagrebačke muzeje, klizališta, kuglane, kina i druge prostore i manifestacije, ali ovo je prvi put da smo bili u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. To je prekrasan nastavak daljnje suradnje s ustanovama Grada Zagreba i prigoda da djeca upoznaju i uživaju u jednoj od naših najvećih ustanova iz kulture!

 

“Bila sam znatiželjna i uzbuđena”

„Bilo mi je jako lijepo i bila sam jako sretna. Zahvalna sam što me profesorica pozvala i vodila“, sažela je dojmove još jedna djevojčica, a druga je napisala:

„Toga dana bilo mi je uzbudljivo i malo sam bila znatiželjna i uzbuđena jer jako volim glazbu. Zahvalna sam što me profesorica odvela na Disneya. Bilo mi je zabavno i poučno. Pjesme su mi se jako svidjele. Pogled je bio lijep i sve se vidjelo.“

Ne sumnjamo da bi takve dojmove napisale i tisuće drugih mališana koje svakodnevno u Lisinskom upijaju glazbu, glumu, film i ostale sadržaje pripremljene upravo za njih.

 

Trajno usmjereni (i) na najmlađe

U svakoj novoj sezoni u Dvorani Lisinski posebnu pozornost posvećujemo našoj najmlađoj publici, štoviše, stalno obogaćujemo programe za nju. Provodimo u život i sasvim nove ideje nas i naših cijenjenih suradnika, među kojima su vrhunski hrvatski i strani umjetnici.  

Sigurni smo da je to jedan od najplemenitijih motiva u našem radu u kojem, dakako, mislimo na sve naše drage posjetitelje, svih uzrasta – od malih nogu do duboke zrelosti.

Skip to content