Novinarke: Kako ste se vi, profesorice Nikolina, odlučili uključiti u volontiranje?
Profesorica Nikolina: Prošle sam godine s profesoricom Ines sudjelovala u odlasku u pučku kuhinju. To je bilo lijepo iskustvo i potaknulo nas je da razmišljamo o tome kako bismo mogli organizirati još takvih aktivnosti. Kada vidite koliko nekome znači i mala pomoć, poželite nastaviti.
Uz to, pedagoginja Andrea pokrenula je aktivnosti pomoći u učenju. Ideje su se počele nadovezivati jedna na drugu pa smo odlučili pokušati sve organizirati kao zajednički projekt.
Novinarke: Kako će biti organiziran rad volonterskog kluba i koje aktivnosti planirate?
Pedagoginja Andrea: Jedna od važnih aktivnosti bit će pomoć u učenju. Želimo potaknuti učenike da međusobno dijele svoje znanje i pomažu jedni drugima kada naiđu na poteškoće. Volontiranje ne mora uvijek uključivati odlazak iz škole – mnogo toga možemo napraviti i u vlastitoj učionici.
Profesorica Ines: Planiramo nastaviti suradnju s Pučkom kuhinjom sv. Ante na Črnomercu, koju posjećujemo već nekoliko godina, te ponovno posjetiti Dom za starije osobe u Dubravi. Želimo organizirati i akcije čišćenja okoliša naše škole, aktivnosti pomoći napuštenim životinjama te, naravno, naš buvljak. Sve smo te aktivnosti i prije provodili u školi, samo ih nismo nazivali volontiranjem.
Profesorica Nikolina: Zamislile smo da tijekom godine imamo različite grupe učenika koje će sudjelovati u aktivnostima prema svojim interesima. Kontaktirala sam nekoliko azila za pse kako bismo dogovorili posjete i saznali na koji način možemo pomoći. Budući da su učenici maloljetni, aktivnosti ćemo organizirati u dogovoru s azilima i u skladu sa sigurnosnim pravilima.
Jedna od ideja jest prikupljanje deka i ostalih potrepština za pse u azilu kojemu je pomoć potrebna. Planiramo i buvljak, a voljele bismo da se s vremenom proširi izvan škole te da učenici sudjeluju u odlučivanju o tome kome ćemo donirati prikupljena sredstva.
Novinarke: Gdje je najbolje volontirati?
Profesorica Nikolina: Mislim da ne postoji jedno najbolje mjesto za volontiranje. Važno je prepoznati gdje je pomoć potrebna i gdje možemo doprinijeti. To može biti škola, dom za starije osobe, pučka kuhinja, azil za životinje ili neka druga ustanova.
Voljela bih da učenici kroz različite aktivnosti upoznaju ljude koji žive u drukčijim okolnostima i osvijeste da nije svima jednako lako. Tako razvijaju empatiju i razumijevanje za druge.
Novinarke: Što biste poručili učenicima koji se žele uključiti u volontiranje?
Pedagoginja Andrea: Važno je znati da ne moramo sudjelovati u svakoj akciji. Svatko se može uključiti u aktivnosti koje ga zanimaju i za koje ima vremena. Nije potrebno biti prisutan u svemu da bismo bili dobri volonteri.
Profesorica Nikolina: Upravo tako. Nije cilj da svako dijete sudjeluje u svakoj akciji ili da skuplja što više potvrda. Važno je odabrati ono u čemu možemo i želimo doprinijeti. Ako nas neka aktivnost ne zanima, bolje je ne prijaviti se nego doći i ne sudjelovati ozbiljno. Cilj je doći i obaviti ono zbog čega smo se uključili. Primjerice, u pučkoj kuhinji možda ćemo pripremati hranu ili čistiti povrće. To možda nije aktivnost koja nam je najzabavnija, ali nekome je itekako potrebna. Najvažnije je da ono što radimo ima smisla i da to činimo od srca.
Profesorica Ines: Djeca vole volontirati i to se vidi po akcijama koje smo organizirali. Uvijek se prijavilo više učenika nego što ih možemo povesti i organizirati. Učenici uživaju u volontiranju jer je to dobrovoljna aktivnost koju sami biraju. Vidimo da među njima postoji empatija, a reakcije na dosadašnje aktivnosti bile su pozitivne. Učenici su pritom osvijestili da oko nas postoje problemi kojih možda prije nisu bili svjesni i da svatko od nas može pomoći.
