14. studenog 2025. učenici 6. razreda u pratnji razrednica i predmetnih učitelja posjetili su ZOO vrt te sudjelovali u radionicama Edukacijskog centra ZOO vrta. 

Veselo smo obilježili Dan kravata u našoj školi

Našu školu posjetili su članovi humanitarne Udruge Bratići, ujedno naši bivši učenici s kojima niz godina izvrsno surađujemo. S predstavnicima Udruge i ravnateljem razgovarale su učenice Novinarske skupine: Rita Pavlović i Gabriela Antić iz 7.c razreda.

Kada je i kako osnovana Udruga Bratići?

Naš prijatelj Mario Kostanjevec 2013. godine obolio je od leukemije i za liječenje su bila potrebna velika novčana sredstva. Iako smo tada bili vrlo mladi, razmišljali smo kako mu pomoći. Budući da smo svi bili iz kvarta Dubrava i vezani uz nogomet, odlučili smo organizirati humanitarni nogometni turnir. U kratkom vremenu prikupili smo potrebna sredstva, no, nažalost, Mario je dva mjeseca nakon turnira preminuo. Odlučili smo nastaviti s humanitarnim radom — što je bila i njegova želja. Od tada svake godine organiziramo turnir i prikupljamo sredstva za potrebite. Ovog ljeta održan je već tradicionalni 12. memorijalni turnir „Mario Kostanjevec“, našem prijatelju u čast, a planiramo svoj rad nastaviti i u budućnosti.

Humanitarni turnir Kosta je vaša najpoznatija humanitarna akcija, kakav je odaziv bio ove godine?

Udruga Bratići tijekom godine provodi niz akcija i pomaže svima kojima je pomoć potrebna, ponajprije u našem naselju. Glavni događaj svake godine je upravo turnir Kosta, koji traje tri dana i okuplja najveći broj ljudi te donosi najviše sredstava. Ove godine prikupili smo rekordan iznos! Unatoč lošem vremenu, ljudi su nas podržali, ostali do kraja i družili se cijeli dan. Netko je došao ujutro na kavu, drugi su popodne doveli djecu — atmosfera je bila predivna. Nikada dosad nije bilo nijednog incidenta. Jedna nas je gospođa pohvalila na društvenim mrežama, rekavši da je u sedam ujutro, nakon turnira, bilo čišće nego prije njega! Ponosni smo na to jer se trudimo sve organizirati najbolje što možemo. Iako je projekt započeo kao nogometni turnir, danas je puno više od toga — on povezuje ljude iz cijelog kvarta i okuplja generacije. Mnogi se tada vraćaju u Dubravu, čak i oni koji su otišli u inozemstvo prije 20-ak godina. To je najveće bogatstvo ovog događaja.

Koje još humanitarne aktivnosti organizirate u naselju?

Nogometni turnir smo s vremenom proširili — sada uključuje i košarkaški turnir, utrku Cross koja se trči uz potok te Dječje jutro, u suradnji s vatrogascima i policijom. To jutro namijenjeno je edukaciji djece o prometu, sigurnosti i radu službi, uz zabavne radionice i cjelodnevno druženje. Upravo nas to zajedništvo i druženje drže na okupu — povezuju cijelu Dubravu.

Podržavaju nas i izvan našeg kvarta, a i mi podržavamo druge humanitarne udruge, primjerice one u Španskom i na Žutom brijegu.

Kako odlučujete kome pomoći i na što usmjeriti sredstva?

Prošle godine pomogli smo djevojčici koja je trebala ugradnju umjetne pužnice. Danas je dobro i pohađa srednju školu. Pomagali smo i djevojčici Maji iz vaše škole, koja je bolovala od leukemije. Najčešće nam se obitelji same jave jer je naš humanitarni rad postao poznat u cijeloj Dubravi, pa i šire. Uvijek djelujemo transparentno i provjeravamo svu dokumentaciju, a najviše pomažemo ljudima iz našeg kvarta i onima koji se nađu u teškoj životnoj situaciji.

Na koji način surađujete s našom školom i na koji način podržavamo jedni druge u humanitarnom radu?

Ravnatelj nam je od samih početaka pružio potporu i omogućio korištenje školskog prostora i igrališta za potrebe rada Udruge. Naša je suradnja izvrsna — škola nam uvijek izlazi u susret, a mi se trudimo odužiti donacijama. Tako smo, primjerice, donirali sredstva za kupnju školskih klima-uređaja i drugih prijeko potrebnih stvari. Uz školu, surađujemo i s Centrom za autizam te brojnim drugim ustanovama u kvartu.

Ravnatelju, koliko je važna suradnja ustanova u kvartu?

Naši bivši učenici i dalje su dio naše škole, a njihova djeca sada pohađaju nastavu u istim učionicama. Suradnja s Udrugom Bratići iznimno je vrijedna jer ne samo da pomažu potrebitima, nego pomažu i školi. Prošle su nam godine donirali klima-uređaj, a isto će učiniti i ove godine za učionicu na katu, gdje je prijeko potreban. Zahvaljujem im na trudu, vremenu i volonterskom radu koji ulažu unatoč obiteljskim i poslovnim obavezama. Takva suradnja škole, zajednice i bivših učenika primjer je koji treba poticati. Škola je srce zajednice i vjerujem da upravo kroz zajedništvo, volontiranje i humanitarni rad možemo djeci prenijeti poruku: Dobro je činiti dobro.

RAZGOVARALE: Rita Pavlović i Gabriela Antić, 7.c

I ove smo godine 13. listopada svečanom priredbom obilježili Dan kruha u našoj školi,  zahvalnošću za plodove zemlje i sve što od nje dobivamo. Prisjetili smo se i mnogih gladnih u svijetu koji nemaju ono temeljno za život, a to je kruh. Kaže se da bez kruha nema života. Župnik naše župe Svetog Ivana XXIII. pape., Kristo Brkić, blagoslovio je krušne proizvode, koje su napravile vrijedne ruke naših učenika i njihovih ukućana te potaknuo daljnju brigu o hrani te davanju onima kojima upravo kruh nedostaje.

U srijedu, 15.10.2025., učenici četvrtih razreda naše škole krenuli su na te enskunastavu u prekrasnu Liku. Na put smo krenuli autobusom u ranim jutarnjim satima. Vožnja je bila ugodna i trajala je 2h i 30 min. Po dolasku na odredište, prvo smo posjetili Dolinu Jelena. Tamo smo imali priliku vidjeti i hraniti jelene i konje.

Poslije obilaska udobno smo se smjestili na klupice i degustirali domaću kobasicu i sir. Nakon što smo se okrijepili i kupili suvenire, nastavili smo vožnju do Speleona – posjetiteljskog centra. Po dolasku u Speleon, ručali smo u ugodnom ambijentu tamošnjeg restorana. Nakon ručka, s vodičem smo krenuli u upoznavanje života u špiljama i rada speleologa.

Nakon obilaska Speleona, krenuli smo prema posljednjoj postaji – Baraćevim špiljama. Od ukupno 4 špilje imali smo priliku posjetiti Gornju špilju koja je dugačka 200 m. Prije ulaska u špilju podijelili su nam sigurnosne kacige. Tijekom razgleda špilje, stručni vodič nam je pokazao kosti medvjeda, šišmiše i pokazao nam je kako izgleda špilja u potpunom mraku.

Puni dojmova nakon svega što smo vidjeli i naučili, krenuli smo prema busu i započeli vožnju prema doma. Veseli i umorni, u Zagreb smo stigli oko 18h. Ovu terensku nastavu pamtit ćemo kao vrlo lijepo i poučno iskustvo.
                                                                                                            Kaja Martinčić, 4.b