Muzej zaboravljenih priča

Muzej zaboravljenih priča

Bilo mi je jako zanimljivo i zabavno. Priče su vrlo zanimljive, a sve je uređeno kao iz neke bajke. Najdraži dio bila mi je soba s vilama i s krevetom koji iznad sebe ima brodove i zvjezdano nebo. Zanimljive su bile skrivene kućice i tajna vratašca po cijelom muzeju.

Franka Holjevac, 8.b

Muzej mi je bio jako zabavan. Najzanimljivija mi je bila soba sjena zato što je najveća i ima puno tajnih vratašca. U toj smo sobi mogli ostaviti svoje želje vilenjacima. Čuli smo puno zanimljivih priča o vješticama, bogovima i božicama. Muzej ima 6 soba i svaka je različita i pomalo tajanstvena.

Leo Rakić, 6.a

Jako mi se svidio Muzej zaboravljenih priča. Bio je pomalo strašan, ali i zabavan. Najdraži dio mi je bio kada smo ja i Ema našli zmajevo jaje. Najdraža legenda mi je da postoji zmaj čija je glava na Kaptolu, a rep na Markuševcu, a ako se zmaj probudi, onda nastane potres u Zagrebu. Zbog toga je katedrala izgrađena na Kaptolu.

Niko Juričev, 6.a

Za većinu priča iz muzeja nisam ranije čuo. Najzanimljivija priča bila mi je o Tintiliniću, a ta soba mi se najviše svidjela. Ostale sobe su također bile odlično uređene.

Jerko Klepac, 8.a

Muzej zaboravljenih priča jedinstveno je mjesto na kojem se nematerijalna baština Hrvatske predstavlja kroz autorski koncept jednog multimedijskog umjetnika, Zdenka Bašića. Zagreb je ovog ljeta, točnije 12.9., dobio novi muzej u centru grada.

Muzej se nalazi u Ilici, a ima 6 tematskih soba. Prolazeći kroz njih naići ćete na stare zanimljive zaboravljene legende i vrlo stare priče iz slavenske mitologije.

Ideja za muzej je došla od tradicionalnog festivala koji se održava svake godine u Turoplju (Perunfest), a tema su baš zaboravljene priče. Zdenku Bašiću je cijelo djetinjstvo bilo oblikovano pričama koje su mu pričale njegove bake, tako da je i to potaknulo ideju za muzej.

Zapravo je čudesno kako današnja djeca odrastaju ne znajući da imamo jednu od najbogatijih nematerijalnih predaja Europe, u školi uče o Zeusu i Heri, a nisu ni čuli za neke stare hrvatske legende.

Učenici Novinarske skupine posjetili su Muzej zaboravljenih priča, a njihove dojmove pročitajte u nastavku.

Fotografije je snimila Magdalena Lovrić, 8.b.

Dora Juras, 6.a

Muzej mi se svidio. Prostor je odlično uređen. Osobito su mi se svidjeli ukrasi, lutke i efekti. Bilo mi je zanimljivo slušati o mitologiji i zanimljivim pričama.

Ema Miličević, 8.b

Najdraža soba mi je bila soba vještica jer mi se svidio stol pun napitaka i karata za proricanje sudbine. Iskreno, soba sjena mi je bila strašna zbog lutki, a zbog priče o duhovima koji prate djecu ili se zavuku u odjeću koja se suši sam se naježila.

Ema Plećaš, 6.a

Najzanimljivija soba mi je bila ona u kojoj je Mokoš jer mi se svidjelo s koliko je detalja izrađena, osobito konci po rukama. Bile su mi zanimljive boce s dušama umrlih ljudi, ali neki dijelovi su bili jezivi.

Viktorija Platnar, 8.a

Vježba evakuacije

Vježba evakuacije

Prema Planu evakuacije i spašavanja u našoj školi je održana vježba evakuacije.

Evakuacija podrazumijeva unaprijed programirani i organizirani način napuštanja ugroženih i drugih prostora i prostorija, prije nego nastupi opasnost za život i zdravlje učenika i djelatnika na sigurno mjesto.

Organizirano se kretanje provodi isključivo uobičajenim prometnicama unutar objekta (evakuacijskim putom).

Učenici i djelatnici su se na dugi zvuk školskog zvona počeli spontano evakuirati. Prisutni su se  normalno i bez paničnog ponašanja kretali s ugroženih, na sigurna mjesta putem normalnih komunikacija unutar škole.

Svi zajedno smo se okupili na zbornom mjestu ispred škole za 4 minute.

Vježba je uspješno odrađena.

36. smotra učeničkih zadruga

36. smotra učeničkih zadruga

U Poreču je 2024. godine održana 36. smotra učeničkih zadruga, na kojoj su mladi zadrugari iz cijele Hrvatske predstavili svoje kreativne radove i proizvode. Smotra je okupila brojne osnovne i srednje škole, koje su kroz različite projekte pokazale inovativnost, timski rad i znanje o tradicionalnim zanatima. Našu školu uspješno su predstavile učenice 5.c razreda Ružica Brajković i Nikolina Iva Bojić.

Mjesec Vjenceslava Novaka

Mjesec Vjenceslava Novaka

Rujan je početak nove školske godine, ali i mjesec u kojem obilježavamo sjećanje na čovjeka po kojemu je naša škola dobila ime.

Vjenceslav Novak rođen je 11. rujna 1859. u Senju. U rodnome gradu završio je nižu pučku školu i dva razreda gimnazije, a preostala dva razreda u Gospiću. Nakon toga preselio se u Zagreb gdje je pohađao Učiteljsku školu.

Studij nastavlja u Pragu gdje je stekao zvanje orguljaša te nastavnika pjevanja i teorije glazbe. Vraća se u Zagreb i postaje profesorom glazbe na Učiteljskoj školi. Mnogi njegovi učenici, a kasnije književnici opisuju ga kao dobrog, pravednog, savjesnog i vrijednog učitelja.

Napisao je velik broj pripovijedaka i romana u kojima oslikava realan život vremena u kojem je živio i stvarao.

Iako je bolovao od tuberkuloze, naporno je i predano radio, danju  u državnoj službi, a noću pišući kako bi od skromne zarade prehranio svoju brojnu obitelj.

I smrt ga je 20. rujna 1905. zatekla u snu nad rukopisom koji je pripremao za tisak.  Izgubio je borbu tadašnjom teškom bolešću, a hrvatska je književnost njegovim odlaskom ostala osiromašena za još mnoga Novakova djela.

 

Svi mi, njegovi  Novakovci, i ove školske godine trudit ćemo se biti marljivi i uspješni, dostojni škole koja s ponosom nosi ime učitelja i književnika Vjenceslava Novaka.

 

I ove školske godine u mjesecu rujnu učenici naše škole tradicionalno su obišli grob Vjenceslava Novaka, zapalili svijeće i pomolili se. Sjetili smo se ovog velikog književnika koji je cijeli svoj život pisao o malom hrvatskom čovjeku. Budući da je bio i prof. glazbe, odlično se  izražavao riječima i notama.

Na putu prema Mirogoju u Staroj Vlaškoj stali smo  kod spomenika Augusta Šenoi – najpoznatijeg  zagrebačkog pisca, predstavnika hrvatskoga realizma.

Na kraju našeg puta zapalili smo svijeću i na grobu prvog hrvatskoga predsjednika dr. F. Tuđmana.

Prvašići

Prvašići

Prvi dan škole poseban je dan jer u školu dolazi nova generacija najmlađih školaraca, naši prvašići. Iako je dan bio kišovit, mala nasmijana lica unijela su veselje i radost u prostore naše škole. Došli su u pratnji svojih ponosnih roditelja sa šarenim torbama na leđima.

Dobrodošlicu su prvašićima uputili stariji učenici koji su za njih pripremili prigodni program, a nakon toga im se obratio ravnatelj. Učiteljice su ih povele u učionice koje su bile posebno ukrašene kako bi se svi osjećali opušteno. Našim dragim prvašićima želimo vesele i uspješne školske dane.

Skip to content