Novinarke: Što je volontiranje?
Pedagoginja Andrea: Volontiranje je dobrovoljni rad koji radimo od srca, bez očekivanja bilo kakve usluge ili materijalne nagrade. Najvažnije je da želimo pomoći drugima i da nam je njihova dobrobit na prvome mjestu.
Novinarke: Kako je nastao Volonterski klub IVA?
Pedagoginja Andrea: U našoj smo školi volontirali i prije nego što smo osnovali klub, samo te aktivnosti nismo tako nazivali. Primjerice, učenici su dobrovoljno pomagali mlađim učenicima u učenju, davali instrukcije i pružali podršku učenicima u produženom boravku.
Osim toga, učenici su s profesoricom Ines odlazili u pučku kuhinju i posjećivali Dom za starije osobe u Dubravi. U pojedinim akcijama sudjelovalo je i dvadesetak učenika. Shvatili smo da već imamo dobru osnovu za organizirani volonterski rad pa smo odlučili povezati postojeće aktivnosti i pokrenuti volonterski klub.
Prošle smo godine ugostili predstavnike volonterske organizacije koji su nam predstavili mogućnosti volontiranja i objasnili kako možemo organizirati vlastiti klub. Tako smo odlučili napraviti korak dalje i našim aktivnostima dati zajednički okvir i ime – IVA, što znači izvannastavno volontiranje i asistencija.
Zapravo, ideju za pokretanje kluba i njegovo ime potaknula je učenica Nikolina Iva Bojić iz 7. c razreda. Jednoga je dana pokucala na vrata mojega ureda i pitala može li davati instrukcije drugim učenicima. Bila sam pozitivno iznenađena jer sam se u to vrijeme uglavnom bavila rješavanjem različitih problema. Pokrenula sam akciju davanja instrukcija u školi i iznenadila se velikim interesom učenika.
Ove sam godine prijavila priču o Nikolini Ivi na nagradni natječaj „Nagradimo dobro djelo” i osvojili smo prvu nagradu. Nikolina Iva dala je intervju Ribafishu, cijeli je razred dobio poklon-pakete sponzora projekta Pom Bera, a osvojili su i nagradni izlet. U čast njezinu dobrom djelu naš je klub dobio ime po njoj.
Moram priznati da je Nikolina Iva mene osobno usmjerila u mojem poslu. Osvijestila mi je da se ne moram svakodnevno baviti samo problemima i da moje vrijeme ne zaslužuju samo oni. Važno je posvetiti se i djeci koja mogu više, bolje i jače, a pritom nesebično pomažu drugima. Zahvalna sam Ivi što me usmjerila prema učenicima i što smo danas svi dio jedne cjeline. Sve što u našoj školi sjaji, sjaji i zahvaljujući vama, učenicima koji ste svojim djelima pravi primjer drugima.
Profesorica Ines: Volontiranje nema samo jedan oblik. Možete se uključiti u bilo koju aktivnost kojom pomažete drugima. Više informacija možete pronaći na stranici volonteri.hr, gdje se objavljuju pozivi za pomoć u različitim aktivnostima – od uređenja prostora i davanja instrukcija do čišćenja okoliša. Volontiranje je svuda oko nas. To je svaka aktivnost kojom nekome pomažemo, a za koju ne primamo materijalnu naknadu.
Novinarke: Kako ste se vi, profesorice Nikolina, odlučili uključiti u volontiranje?
Profesorica Nikolina: Prošle sam godine s profesoricom Ines sudjelovala u odlasku u pučku kuhinju. To je bilo lijepo iskustvo i potaknulo nas je da razmišljamo o tome kako bismo mogli organizirati još takvih aktivnosti. Kada vidite koliko nekome znači i mala pomoć, poželite nastaviti.
Uz to, pedagoginja Andrea pokrenula je aktivnosti pomoći u učenju. Ideje su se počele nadovezivati jedna na drugu pa smo odlučili pokušati sve organizirati kao zajednički projekt.
Novinarke: Kako će biti organiziran rad volonterskog kluba i koje aktivnosti planirate?
Pedagoginja Andrea: Jedna od važnih aktivnosti bit će pomoć u učenju. Želimo potaknuti učenike da međusobno dijele svoje znanje i pomažu jedni drugima kada naiđu na poteškoće. Volontiranje ne mora uvijek uključivati odlazak iz škole – mnogo toga možemo napraviti i u vlastitoj učionici.
Profesorica Ines: Planiramo nastaviti suradnju s Pučkom kuhinjom sv. Ante na Črnomercu, koju posjećujemo već nekoliko godina, te ponovno posjetiti Dom za starije osobe u Dubravi. Želimo organizirati i akcije čišćenja okoliša naše škole, aktivnosti pomoći napuštenim životinjama te, naravno, naš buvljak. Sve smo te aktivnosti i prije provodili u školi, samo ih nismo nazivali volontiranjem.
Profesorica Nikolina: Zamislile smo da tijekom godine imamo različite grupe učenika koje će sudjelovati u aktivnostima prema svojim interesima. Kontaktirala sam nekoliko azila za pse kako bismo dogovorili posjete i saznali na koji način možemo pomoći. Budući da su učenici maloljetni, aktivnosti ćemo organizirati u dogovoru s azilima i u skladu sa sigurnosnim pravilima.
Jedna od ideja jest prikupljanje deka i ostalih potrepština za pse u azilu kojemu je pomoć potrebna. Planiramo i buvljak, a voljele bismo da se s vremenom proširi izvan škole te da učenici sudjeluju u odlučivanju o tome kome ćemo donirati prikupljena sredstva.
Novinarke: Gdje je najbolje volontirati?
Profesorica Nikolina: Mislim da ne postoji jedno najbolje mjesto za volontiranje. Važno je prepoznati gdje je pomoć potrebna i gdje možemo doprinijeti. To može biti škola, dom za starije osobe, pučka kuhinja, azil za životinje ili neka druga ustanova.
Voljela bih da učenici kroz različite aktivnosti upoznaju ljude koji žive u drukčijim okolnostima i osvijeste da nije svima jednako lako. Tako razvijaju empatiju i razumijevanje za druge.
Novinarke: Što biste poručili učenicima koji se žele uključiti u volontiranje?
Pedagoginja Andrea: Važno je znati da ne moramo sudjelovati u svakoj akciji. Svatko se može uključiti u aktivnosti koje ga zanimaju i za koje ima vremena. Nije potrebno biti prisutan u svemu da bismo bili dobri volonteri.
Profesorica Nikolina: Upravo tako. Nije cilj da svako dijete sudjeluje u svakoj akciji ili da skuplja što više potvrda. Važno je odabrati ono u čemu možemo i želimo doprinijeti. Ako nas neka aktivnost ne zanima, bolje je ne prijaviti se nego doći i ne sudjelovati ozbiljno. Cilj je doći i obaviti ono zbog čega smo se uključili. Primjerice, u pučkoj kuhinji možda ćemo pripremati hranu ili čistiti povrće. To možda nije aktivnost koja nam je najzabavnija, ali nekome je itekako potrebna. Najvažnije je da ono što radimo ima smisla i da to činimo od srca.
Profesorica Ines: Djeca vole volontirati i to se vidi po akcijama koje smo organizirali. Uvijek se prijavilo više učenika nego što ih možemo povesti i organizirati. Učenici uživaju u volontiranju jer je to dobrovoljna aktivnost koju sami biraju. Vidimo da među njima postoji empatija, a reakcije na dosadašnje aktivnosti bile su pozitivne. Učenici su pritom osvijestili da oko nas postoje problemi kojih možda prije nisu bili svjesni i da svatko od nas može pomoći.
Posebno želimo istaknuti kako velik broj naših učitelja i profesora već godinama aktivno sudjeluje u različitim volonterskim akcijama, svojim angažmanom, trudom i nesebičnim zalaganjem potičući kulturu volontiranja među učenicima. Veseli nas što su mnogi od njih nastavili provoditi aktivnosti Volonterskog kluba i u ovoj školskoj godini, čime se volonterski duh naše škole i dalje razvija i njeguje. Pred nama je mnogo planova i ideja, a nadamo se da ćemo tijekom ove godine uspjeti ostvariti barem većinu zacrtanih aktivnosti te i dalje zajedničkim snagama širiti solidarnost, empatiju i spremnost na pomaganje drugima.
Novinarke: Nika Ištok, 6.a i Mila Granulo, 6.b