U utorak smo išli u Gradsko kazalište Žar ptica gledati predstavu Bornin vremeplov. Prije polaska bio sam uzbuđen jer nisam znao hoće li mi se predstava svidjeti ili će mi biti dosadno.

Na početku predstave čovjek koji sjedi u invalidskim kolicima govori kako je jako tužan jer mu je poginuo brat, ali kaže da je njegov nećak Borna još tužniji jer je ostao bez oca. Borna želi izgraditi vremeplov koji će ga odvesti u vrijeme kada je njegov tata bio živ. Želi se vratiti na posljednju proslavu Nove godine tako da ga još jednom može vidjeti i zagrliti.

Borna zajedno s prijateljicom Nikom na internetu pronalazi profesora koji ima vremeplov. Nika ga je htjela odgovoriti od te ideje, ali nije uspjela i oni se nađu s profesorom u parku kod vrtuljka. Profesor im objašnjava kako će koristiti vremeplov i upozori ih da ne smiju mijenjati prošlost.

Borna i Nika vrte se na vrtuljku i vremeplov ih vraća u osamdesete godine prošlog stoljeća u Zagreb. Tada je Bornin tata bio njihovih godina. Dok su putovali u prošlost, grom je pogodio vremeplov. Sreli su djevojčicu Magdalenu s kojom su otišli u kvart Borninog tate, a to je Črnomerec. Stvari koje su bile sasvim obične osamdesetih godina, kao što su telefonske govornice na dinare, gledanje crtića u 19.15 sati, za njih su bile skroz čudne. Na igralištu susreću dečke među kojima je i Bornin tata. Dogovaraju se da će doći na rođendansku proslavu. U međuvremenu im lopov – fakin Boca krade bateriju za vremeplov. Morali su platiti 100 maraka da im vrati bateriju. Tako su i napravili pa im je Albert popravio vremeplov. Borna je bio na tom posljednjem dočeku Nove godine s tatom, zagrlio ga je i rekao mu da ga jako voli. Onda su se vratili u sadašnjost, natrag u parkić. Tamo ih je čekao profesor koji im je rekao da ih nije bilo samo 10 minuta.

Iako se temelji na tužnoj životnoj priči, ova predstava budi nadu. Predstava mi se jako svidjela jer je dinamična i ima odličnu glazbu, a ono što mi je bilo najbolje je kad su glumci došli među nas gledatelje. Preporučujem da sva djeca pogledaju ovu predstavu.

Ivan Žukina, 6.a