TERENSKA NASTAVA PSP-a
Moj prvi odlazak u HNK
Učenici Produženog stručnog postupka pod vodstvom odgajateljica Ivane Đurčević i Mije Kalim posjetili su Hrvatsko narodno kazalište i pogledali jubilarnu stotu izvedbu predstave Tko pjeva, zlo ne misli.
Polovicom prosinca 2024. godine saznala sam da će tri učenice iz boravka biti nagrađene besplatnim odlaskom u Hrvatsko narodno kazalište.
Razveselila sam se što sam ja jedna od njih. Bila sam jako uzbuđena i sretna. Profesorica nam je objasnila svoj odabir. Odlučila nas je nagraditi zbog redovitih dolazaka u grupu, našeg truda, učenja, ponašanja i odnosa prema profesorici. S nestrpljenjem sam iščekivala 10. siječnja i svoj prvi odlazak u HNK. S profesoricom smo razgovarale o odabiru odjeće za HNK i ponašanju u kazalištu. Saznale smo da nije primjereno unositi kokice i sokove u kazalište, a da ćemo prije predstave svoje kapute ostaviti u garderobi, kao i da je poželjno svečanije se obući, a ne sportski.
U dogovoreno vrijeme i s uzbuđenjem došli smo pred kazalište. Tamo je bilo mnoštvo učenika viših razreda osnovne škole i manji broj srednjoškolaca. Zgrada HNK nam se jako svidjela. Bila je osvijetljena reflektorima, isticala se svojom žutom bojom u mraku i djelovala je jako romantično. Bajkoviti izgled se pojačao kada smo ušli u kazalište. S oduševljenjem smo promatrali svečani zastor – Hrvatski preporod koji je naslikao Vlaho Bukovac povodom otvorenja zgrade HNK-a, 1895. godine. Pažnju nam je privukao prekrasni veliki luster koji se nalazio točno iznad naših glava. Razgledali smo lože, balkon, oslikani strop i ostale ukrase u kazalištu. Prije početka stote izvedbe predstave Tko pjeva, zlo ne misli, glumica Ana Begić poželjela nam je dobrodošlicu i uživanje u jubilarnoj izvedbi ove predstave koja je poklonjena nama, mladima, na poticaj glumca Dušana Bučana. Tim poklonom su nam željeli otvoriti vrata HNK i potaknuti nas da postanemo i mi buduća kazališna publika.
U predstavi smo uživali, prepoznali smo poznate glumce s malih ekrana, kao što su: Mirjana Bohanec-Vidović, Zrinka Cvitešić i Dušan Bučan. Svidjela mi se glazba i pjesme u predstavi. Zbog zanimljive radnje, nismo ni primijetili da su prošla puna dva sata predstave bez pauze. Dugo smo pljeskali glumcima koji su nam se naklonili.
Vraćajući se u Dubravu razgovarali smo međusobno o dojmovima s predstave. Bile smo dobro raspoložene, vesele i sretne nakon cjelokupnog doživljaja. Nadam se ponovnom odlasku u Hrvatsko narodno kazalište, sljedeći put možda s roditeljima jer bi to i njima bio lijep doživljaj.
Marta Križek, 6.a
