Kad sam prvi put pročitao lektiru „Duga”, bio sam fasciniran dubinom priče i karakterizacijom likova. Pripovijetka je ispričana na način koji me je natjerao da se povežem s Brunhildom, djevojčicom koja je, za mene, simbol snage i borbe.

Brunhildina sudbina me je dirnula, a Šimunovićev jezik je bogat i slikovit što je dodatno pojačalo moj doživljaj. Čitanje me je potaknulo na razmišljanje o temama ljubavi, gubitka i identiteta, a svaka stranica bila je ispunjena osjećajima koji su me nakon zatvaranja knjige još dugo pratili. Baš danas, tjedan dana nakon obrade pripovijetke, otišli smo u Dječje kazalište Dubrava gledati predstavu „Duga”. Očekivao sam da ću doživjeti slične osjećaje, no brzo sam primijetio da je predstava bila drukčija. Iako je središnji lik ostao isti – Brunhilda, njezina uloga na sceni bila je modernizirana. Umjesto tradicionalnoga prikaza, glumica je koristila suvremeni žargon i događaje koji odražavaju današnje društvo. Ovaj pristup me je iznenadio i oduševio. Brunhilda je postala lik koji je više od junakinje iz prošlosti; ona je postala simbol suvremenih borbi i izazova s kojima se svi mladi danas suočavaju.

I predstava i lektira imaju svoju trajnu vrijednost. Obje su me, na različite načine dirnule i obogatile.

Rene Kolovrat, 7.d