Rujan je početak nove školske godine, ali i mjesec u kojem obilježavamo sjećanje na čovjeka po kojemu je naša škola dobila ime.

Vjenceslav Novak rođen je 11. rujna 1859. u Senju. U rodnome gradu završio je nižu pučku školu i dva razreda gimnazije, a preostala dva razreda u Gospiću. Nakon toga preselio se u Zagreb gdje je pohađao Učiteljsku školu.

Studij nastavlja u Pragu gdje je stekao zvanje orguljaša te nastavnika pjevanja i teorije glazbe. Vraća se u Zagreb i postaje profesorom glazbe na Učiteljskoj školi. Mnogi njegovi učenici, a kasnije književnici opisuju ga kao dobrog, pravednog, savjesnog i vrijednog učitelja.

Napisao je velik broj pripovijedaka i romana u kojima oslikava realan život vremena u kojem je živio i stvarao.

Iako je bolovao od tuberkuloze, naporno je i predano radio, danju  u državnoj službi, a noću pišući kako bi od skromne zarade prehranio svoju brojnu obitelj.

I smrt ga je 20. rujna 1905. zatekla u snu nad rukopisom koji je pripremao za tisak.  Izgubio je borbu tadašnjom teškom bolešću, a hrvatska je književnost njegovim odlaskom ostala osiromašena za još mnoga Novakova djela.

Svi mi, njegovi  Novakovci, i ove školske godine trudit ćemo se biti marljivi i uspješni, dostojni škole koja s ponosom nosi ime učitelja i književnika Vjenceslava Novaka.

I ove školske godine u mjesecu rujnu učenici naše škole tradicionalno su obišli grob Vjenceslava Novaka, zapalili svijeće i pomolili se. Sjetili smo se ovog velikog književnika koji je cijeli svoj život pisao o malom hrvatskom čovjeku. Budući da je bio i prof. glazbe, odlično se  izražavao riječima i notama.

Na putu prema Mirogoju u Staroj Vlaškoj stali smo  kod spomenika Augusta Šenoi – najpoznatijeg  zagrebačkog pisca, predstavnika hrvatskoga realizma.

Na kraju našeg puta zapalili smo svijeću i na grobu prvog hrvatskoga predsjednika dr. F. Tuđmana.