Našu školu posjetili su članovi humanitarne Udruge Bratići, ujedno naši bivši učenici s kojima niz godina izvrsno surađujemo. S predstavnicima Udruge i ravnateljem razgovarale su učenice Novinarske skupine: Rita Pavlović i Gabriela Antić iz 7.c razreda.
Kada je i kako osnovana Udruga Bratići?
Naš prijatelj Mario Kostanjevec 2013. godine obolio je od leukemije i za liječenje su bila potrebna velika novčana sredstva. Iako smo tada bili vrlo mladi, razmišljali smo kako mu pomoći. Budući da smo svi bili iz kvarta Dubrava i vezani uz nogomet, odlučili smo organizirati humanitarni nogometni turnir. U kratkom vremenu prikupili smo potrebna sredstva, no, nažalost, Mario je dva mjeseca nakon turnira preminuo. Odlučili smo nastaviti s humanitarnim radom — što je bila i njegova želja. Od tada svake godine organiziramo turnir i prikupljamo sredstva za potrebite. Ovog ljeta održan je već tradicionalni 12. memorijalni turnir „Mario Kostanjevec“, našem prijatelju u čast, a planiramo svoj rad nastaviti i u budućnosti.
Humanitarni turnir Kosta je vaša najpoznatija humanitarna akcija, kakav je odaziv bio ove godine?
Udruga Bratići tijekom godine provodi niz akcija i pomaže svima kojima je pomoć potrebna, ponajprije u našem naselju. Glavni događaj svake godine je upravo turnir Kosta, koji traje tri dana i okuplja najveći broj ljudi te donosi najviše sredstava. Ove godine prikupili smo rekordan iznos! Unatoč lošem vremenu, ljudi su nas podržali, ostali do kraja i družili se cijeli dan. Netko je došao ujutro na kavu, drugi su popodne doveli djecu — atmosfera je bila predivna. Nikada dosad nije bilo nijednog incidenta. Jedna nas je gospođa pohvalila na društvenim mrežama, rekavši da je u sedam ujutro, nakon turnira, bilo čišće nego prije njega! Ponosni smo na to jer se trudimo sve organizirati najbolje što možemo. Iako je projekt započeo kao nogometni turnir, danas je puno više od toga — on povezuje ljude iz cijelog kvarta i okuplja generacije. Mnogi se tada vraćaju u Dubravu, čak i oni koji su otišli u inozemstvo prije 20-ak godina. To je najveće bogatstvo ovog događaja.
Koje još humanitarne aktivnosti organizirate u naselju?
Nogometni turnir smo s vremenom proširili — sada uključuje i košarkaški turnir, utrku Cross koja se trči uz potok te Dječje jutro, u suradnji s vatrogascima i policijom. To jutro namijenjeno je edukaciji djece o prometu, sigurnosti i radu službi, uz zabavne radionice i cjelodnevno druženje. Upravo nas to zajedništvo i druženje drže na okupu — povezuju cijelu Dubravu.
Podržavaju nas i izvan našeg kvarta, a i mi podržavamo druge humanitarne udruge, primjerice one u Španskom i na Žutom brijegu.
Kako odlučujete kome pomoći i na što usmjeriti sredstva?
Prošle godine pomogli smo djevojčici koja je trebala ugradnju umjetne pužnice. Danas je dobro i pohađa srednju školu. Pomagali smo i djevojčici Maji iz vaše škole, koja je bolovala od leukemije. Najčešće nam se obitelji same jave jer je naš humanitarni rad postao poznat u cijeloj Dubravi, pa i šire. Uvijek djelujemo transparentno i provjeravamo svu dokumentaciju, a najviše pomažemo ljudima iz našeg kvarta i onima koji se nađu u teškoj životnoj situaciji.
Na koji način surađujete s našom školom i na koji način podržavamo jedni druge u humanitarnom radu?
Ravnatelj nam je od samih početaka pružio potporu i omogućio korištenje školskog prostora i igrališta za potrebe rada Udruge. Naša je suradnja izvrsna — škola nam uvijek izlazi u susret, a mi se trudimo odužiti donacijama. Tako smo, primjerice, donirali sredstva za kupnju školskih klima-uređaja i drugih prijeko potrebnih stvari. Uz školu, surađujemo i s Centrom za autizam te brojnim drugim ustanovama u kvartu.
Ravnatelju, koliko je važna suradnja ustanova u kvartu?
Naši bivši učenici i dalje su dio naše škole, a njihova djeca sada pohađaju nastavu u istim učionicama. Suradnja s Udrugom Bratići iznimno je vrijedna jer ne samo da pomažu potrebitima, nego pomažu i školi. Prošle su nam godine donirali klima-uređaj, a isto će učiniti i ove godine za učionicu na katu, gdje je prijeko potreban. Zahvaljujem im na trudu, vremenu i volonterskom radu koji ulažu unatoč obiteljskim i poslovnim obavezama. Takva suradnja škole, zajednice i bivših učenika primjer je koji treba poticati. Škola je srce zajednice i vjerujem da upravo kroz zajedništvo, volontiranje i humanitarni rad možemo djeci prenijeti poruku: Dobro je činiti dobro.
RAZGOVARALE: Rita Pavlović i Gabriela Antić, 7.c
