Trčanjem se oslobađamo stresa, briga i loših emocija

Gospođa Budimir se dugi niz godina aktivno bavi trčanjem. Kako bi nam rekla nešto više o tome, posjetila je našu školu i pristala na razgovor.

Na samom početku našeg razgovora gospođu Budimir smo ponudili keksima te nam je rekla kako jede samo kekse u obliku srca, također nam je otkrila kako na posao ide biciklom te joj treba 45 - 60 minuta.

Petra: Koliko često trčite?

Gospođa Budimir: Trčim najmanje jednom tjedno, a nekada skoro svaki dan.

Petra: Koliko dugo se bavite trčanjem?

Gospođa Budimir: Ovako aktivno da barem jednom ili češće trčim, zadnjih pet godina, a znala sam i prije uz neke grupe rolati, biciklirati, a tu i tamo trčati.

Petra: Što vas motivira da trčite?

Gospođa Budimir: Počelo je kratkim stazama dok nisam došla u društvo koje trči velike udaljenosti. Svidjelo mi se to što cijeli dan provedete u prirodi s prijateljima.

Petra: Koja je najveća udaljenost koju ste prešli?

Gospođa Budimir: Najviše sam prešla 95 km, to je trajalo nešto manje od 24 sata.

Petra: Imate li neke dijelove gdje se odmarate?

Gospođa Budimir: Ova utrka je bila specifična, išla je od Samobora preko Žumberka do Svete Gere i natrag u Samobor, najviše planinarskim stazama. Utrka je počela u ponoć i trajala cijelu noć do Svete Gere. Drugi dio, koji je za dana, trči se natrag do Samobora.

Petra: Koliko puta napravite pauzu?

Gospođa Budimir: Napravi se pauza koliko god je puta potrebno.

Petra: Zašto je trčanje važno za naše tijelo?

Gospođa Budimir: Zato što je zdravo i korisno, ali meni je najdraži onaj osjećaj nakon trčanja koji te napuni dobrom energijom. Tijekom trčanja se riješiš svog stresa, briga i loših emocija.

Petra: Imate li neku posebnu prehranu s obzirom da ste tako aktivni?

Gospođa Budimir: U principu ne. Trkači troše puno kalorija pa mogu pojest i nešto više slatkiša ili masnije hrane, iako se to ne preporučuje, ali obzirom na to da se puno troše, mogu više pojesti što se ne vidi na njihovom tijelu.

Petra: Imate li neki drugi hobi osim trčanja?

Gospođa Budimir: Planinarim, volim voziti bicikl, a prošle godine sam išla na izlet biciklom u Ljubljanu i to je trajalo oko 12 sati. Krenuli smo dolinom rijeke Krke, stajali smo na mjestima gdje nam se svidjelo i kupali se. U Ljubljani smo proveli 2 dana, te se treći dan vratili u Zagreb, ovaj puta dolinom rijeke Save. Na tom sam putu vidjela dobar dio Slovenije i cijelu Ljubljanu.

Petra: Koji Vam je najdraži izlet?

Gospođa Budimir: Volim planinarsku stazu 1M na Sljemenu koja počinje u Podsusedu, a završava u Vugrovcu. Prolazi kraj lijepih planinarskih domova ili vidikovaca kao što su: Risnjak, Horvatove stube, Glavica, Slap Sopot…

Petra: Imate li neku zgodu koja se dogodila dok ste trčali ili vozili bicikl?

Gospođa Budimir: Jednom sam u predjelu Čučerja uletjela u krdo divljih svinja, bilo ih je oko 20 ili 30. Među njima su bili i mali koji su trčali, to mi je bilo jako simpatično.

Petra: Što trebate imati uz sebe svaki put?

Gospođa Budimir: Uvijek imam astro foliju. To je folija kojom se ogrnete u slučaju nezgode i koja čuva tjelesnu toplinu. Također obavezno imam čeonu lampu, mobitel, prvu pomoć i vodu.

Razgovarala: Petra Tušla, 7.b