Književnik i učitelj

      Vjenceslav Novak, književnik po kojem je naša škola dobila ime, rođen je 11. rujna 1859. u Senju. Školovao se u rodnome gradu, Gospiću i Zagrebu gdje je završio Učiteljsku školu. U Senju radi kao učitelj, nakon čega odlazi na Muzički konzervatorij u Prag. Bavi se glazbenom pedagogijom, a autor je prvog hrvatskog glazbenog udžbenika. Put ga nakon toga vraća ponovno u Zagreb, ovoga puta kao učitelja glazbe na Učiteljskoj školi.

      U samo četrdeset i šest godina života napisao je sedam romana i oko stotinu pripovijedaka. Stvarao je u vrijeme realizma, književnog razdoblja u kojem pisci daju potpunu sliku stvarnosti, prikazujući svijet onakvim kakav jest. Proučavao je ljude i sredine kojima su pripadali te u bilježnicu, koju je uvijek nosio sa sobom, bilježio i najsitnije detalje koje će kasnije pretočiti u svoja djela i  u živote svojih likova.

      U njegovim pripovijetkama i romanima našli su svoje mjesto svi slojevi tadašnjeg društva. U prozno stvaralaštvo uveo je običnog, malog čovjeka prikazujući ga u začaranom krugu njegova siromaštva, bolesti, poniženosti i s iskrenim suosjećanjem jer je i sam živio u bijedi i neimaštini. Novak je danju naporno i predano radio u državnoj službi, a noću pisao kako bi od skromne zarade prehranio mnogobrojnu obitelj boreći se još s tada neizlječivom bolešću tuberkulozom.  Smrt ga je zatekla u snu 20. rujna 1905. nad rukopisom koji je priređivao za tisak.

      Ponosni smo što pohađamo školu čovjeka koji je bio ne samo književnik nego i učitelj. A za njega njegovi učenici kažu da je bio marljiv, strog i  pravedan. I u ovoj školskoj godini želimo se odužiti našem književniku i učitelju savjesnim radom, kulturnim ponašanjem i dobrim ocjenama. Ovoga rujna nismo u mogućnosti obići njegovo počivalište na zagrebačkom Mirogoju koje tradicionalno posjećujemo i uređujemo, zato smo kraj Novakove biste donijeli cvijeće iz našega školskog vrta.